LR - 35 Afro

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

LR - 35 Afro

Unread postby Afro » 07 Sep 2012, 13:26

Kako sam zakasnio u roku napisati ovu priču (o Tesli i fantasyju), eto je ovdje:

Čudak

Patuljci su ležali u travi, svaki zabavljen svojim poslom. Proljetno sunce milovalo je dolinu ovjenčanu planinskim lancem Orgunom, čiji su vrhovi i najžešćem ljetu prkosili vječnim snijegom. Mirtir je grickao vlat trave i dunuo kroz nos kad god bi mu dosadna muha uletjela u nj. Bio je prelijen da bi je zatukao rukom, a osim toga, šaka mu je bila k'o lopata Alije Sirotanovića, pa je postojala ozbiljna prijetnja da umorstvom muhe samom sebi nanese više štete nego koristi. Toplom danu unatoč, bio je pod punom ratnom spremom - neprijatelj nikad ne spava, a sve i da spava, Mirtir nije bio od onih pomodnih tipova koji se vole baš svaki mjesec presvlačiti. Urtir je bio nešto poduzetniji od svog patuljka po oružju, pa je oštrio sjekiru i, sudeći po bezglasnom micanju usana, pjevušio neku pjesmu. Puhao je blagi povjetarac, koji im je hladio oznojena čela pod kacigama. Odjednom se nebo zatamni, a povjetarac preraste u snažan vjetar, koji povije travu na livadi.

- "Oho, evo malo osvježenja!" - veselo će Mirtir, sretan što je vjetar odnio muhu daleko od njegova nosa. Urtir je i dalje mrmljao pjesmu i oštrio sjekiru, ali sada sa puno manje koncentracije; ispod oka je gledao otkud ovakva nagla promjena vremena - možda je kakva vradžbina u pitanju? Ako jest, on će odmah toj vještici ili čarobnjaku ili zloduhu (ili tko god naleti, da ne cjepidlačimo) napravit' krasan razdjeljak na glavi. Uspravio se u sjedeći položaj, sada već pažljivo osmatrajući okolinu. Mirtir je i dalje ležao, prelijen da bi ustao. Znao je da mu je sudrug tankih živaca i da je do sada već prebrojao sve tratinčice na livadi i usput provjerio da li iza koje čuči kakav zmaj il' slična živina koju treba skratit' za glavu il' dvije.

- "Diži šupčinu!" - pokuša Urtir laskanjem potaknuti Mirtira da se pokrene, iznerviran njegovom nezainteresiranošću za naglu promjenu u atmosferiliju. Kad smo već kod promjene u atmosferi, ona postade još izražajnija: vjetar je tako zapuhao da je oborio Urtira nazad na leđa, a munje zaparaše zemlju oko njih.
- "Jaooooooo, izginušmo!" - zajauka Urtir - "i k'o za vraga ja u željeznom oklopu, a munje sijevaju, jaoooooooo!"
Kod kuće je, naime, imao i čipkastu verziju istog, ali tu je oblačio samo po naputku gospođe Urtir, a i to samo onda kad djecu pošalju kod punice. Odjednom, u trenutku lucidnosti tako neuobičajene za patuljke, sjeti se stare izreke:
- "Grom neće u koprive, jelda?"
Mirtir ga nije čuo; gušio se od smijeha, svjestan da će ga munje ubiti svaki tren, a on nije platio porez na auto.
- "Liniću, povuci me za ugljenisani qrac, aaaaaaaahahahahaha!"

Oluja odjednom prestade, jednako naglo kao što je počela. Patuljci, koji su svakog trena očekivali smrtonosni udar elektriciteta, ostadoše ukopani. Jedini zvuk koji se čuo bio je nekakvo pucketanje iz kruga spaljene trave nekoliko metara ispred njih. Usred kruga stajala je čudna spodoba. Očito je bila riječ o čovjeku, jer su se njih dvojica barem ljudi nagledali; nije bilo da prođe mjesec dana, a da ne izbiju barem dva rata između ljudi i patuljaka. No ovakva čovjeka nikad nisu vidjeli; nije imao halje kao kralj (što ga je diskvalificiralo za pljačku i nogom u guzicu), nije nosio niti rite kao seljak (što ga je diskvalificiralo za nogom u guzicu), a bome nije imao niti oklopa kao vitez (što ga je pak diskvalificiralo za sjekirom u glavu i nogom u guzicu) - pa što je onda ovaj čovjek pred njima?

Patuljci nabrzinu skočiše na noge, zbunjeno blejeći u čudaka dvostruko većeg od njih, odjevena u kaput pod kojim je bila čista bijela košulja. Oko vrata mu je bila obješena neka crna krpa koja mu je visila do pupka. Imao je crne hlače i uglačane cipele (čekaj malo, što su to cipele? U patuljačkom svijetu ili imaš čizme od krzna životinje koju sam uloviš, ili si bosonog). Smireno je gledao patuljke svojim smeđim očima. Oluja koja je netom prohujala livadom izgleda nije ostavila traga na njemu: kosa mu je bila pažljivo raščešljana na razdjeljak po sredini glave, sa svakom vlasi na svom mjestu (Urtir je upravo taj razdljeljak nišanio sjekirom čim je ugledao došljaka, nestrpljivo oblizujući usne - priđi bliže, rođeni!).

Čovjek se odjednom nasmiješi, ali tako škrto i jalovo da mu se brkovi nisu nimalo pomaknuli. Ispruži desnu nogu i istupi iz kruga spaljene trave i zemlje, te stade pred patuljke. Ova dvojica su bila isprva zbunjena kretnjom, kao da nisu vjerovali da ovakvo čudno, cirkusko stvorenje uopće može pokretati udove. Urtir se prvi od njih prenu i zamahnu sjekirom ka došljakovoj glavi. Srećom po pridošlicu, šok koji je Urtir proživio u zadnjih nekoliko minuta bio je toliki da je zaboravio sjekiru u travi iza sebe, pa je ovaj pokret izgledao kao da Urtir pruža ruku čudnom čovjeku. Ovaj prihvati pruženu desnicu i stisnu je.
- "Drago mi je, ja sam Nikola!"

Urtir sad nije imao gdje, nego prihvatiti igru da ne ispadne nekulturni glupan, usiljeno se smješkajući (bilo bi prilično blesavo da čovjeku pruži ruku, a onda mu krkne nož u rebra - ah te kulturne razlike, ah taj loš feedback!).
- "Drago mi je, ja sam Urtir, sin Urgunov! Ovo je moj rođak Mirtir, sin De Vitov. Kakva te to moćna vradžbina donijela ovdje?"
- "O, nije to nikakva vradžbina" - dočeka napokon Nikola nekog tko hoće ozbiljno saslušati njegove ideje - "nego je zapravo sasvim jednostavna primjena okretnog magnetskog polja! Potrebno je samo malo modificirati standardni indukcijski motor... Evo, pogledajte!" - Reče Nikola, vadeći iz džepa maleni uređaj i pružajući ga Urtiru. Ovaj ga isprva sumnjičavo promotri u Nikolinoj ruci, a onda ga ipak uze u ruke. Onjušio ga je i pobliže promotrio, a onda zdravorazumski upitao:
- "Jel se to može jest'?"
- "Oh ne, prijatelju! On služi za putovanje kroz dimenzije! Evo, dopusti..."
- "Ček', ček'! Ne može se jesti, kažeš? Evo ti ga nazad."
- "Stani, može li osušit' gaće?" - upade Mirtir u raspravu - "zapiš'o sam se dok je sijevalo."
- "Tako mi srpskog roda i hrvatske domovine! Dvadeset i druga dimenzija za redom, a ni ovdje me nitko ne doživljava. Dođe mi da obolim od koronarne tromboze, bando neuka!"
Nakon ovako izravnih i nedvosmislenih opaski na račun izobrazbe pandimenzionalnih naroda i narodnosti, Nikola istrže kutijicu iz Urtirove ruke i nabrzaka promandrlja po sitnoj dugmadi po njoj. Opet zabljeskaše munje koje odbaciše Urtira i Mirtira nazad u travu. Kad su podigli pogled, čudnog čovjeka nije više bilo.
- "Šteta što ti ono ispala sjekira..."
User avatar
Afro
Puppeteer
 
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Čudak

Unread postby Milena » 07 Sep 2012, 13:58

Malo predugo za vic, inače ok. :)
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
User avatar
Milena
The Q
 
Posts: 1314
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo

Re: Čudak

Unread postby suaco » 07 Sep 2012, 18:18

malo mi je spor pocetak, ali osim toga je stvarno simpaticna prica :) teslino grintanje pogotovo :D
Živjeli su sretno do kraja života. Sunce je sjalo i bjeloglavi supovi su izjeli krepanog zmaja. (thePilgrim)
User avatar
suaco
Puppeteer
 
Posts: 141
Joined: 09 Jun 2009, 09:42
Location: Rijeka

Re: Čudak

Unread postby Afro » 09 Sep 2012, 13:48

Hvala, naklon, hvala...

Ovo mi je inače prva priča. Zapravo, prva koja ima glavu i rep - i ranije sam nešta kao pisao, no nikad nisam napravio zaokruženu cjelinu. Očito da kratke priče početnicima puno bolje pristaju.
User avatar
Afro
Puppeteer
 
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Čudak

Unread postby Xaotix » 12 Sep 2012, 10:58

Da vidiš samo kako se tek ljudi znaju izgubiti u kratkim pričicama...

Što se ove tiče, OK mi je, alli su me bockali anadimenzionizmi; Linić, kredit za auto i sl... Lopata Alije Sirotanovića još najmanje smeta, ali ima par drugih detalja koji mi djeluju ugurani na silu.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2662
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: LR - 35 Afro

Unread postby Xaotix » 26 Sep 2012, 23:07

Priča prebačena iz Čiča miče, u literarnu radionicu 35.
Kad sad gledam, ova priča još i ima najviše humora. Jest igra na prvu loptu, ali hej.. humor, hrvatski, a nije a-la HTV! :zubo: Izvrsnoi ispunjen uvjet radionice!
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2662
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: LR - 35 Afro

Unread postby Stonehead » 26 Sep 2012, 23:20

Priča mi se sviđa, izuzev referenci na modernohrvatsko društvo. I da, baš zvuči ko dulja anegdota.
VELIKI.... VELIKI od Sjevera!
Stonehead
Hani
 
Posts: 87
Joined: 04 Jun 2004, 20:10

Re: Čudak

Unread postby Afro » 01 Oct 2012, 16:21

Xaotix wrote:Što se ove tiče, OK mi je, alli su me bockali anadimenzionizmi; Linić, kredit za auto i sl... Lopata Alije Sirotanovića još najmanje smeta, ali ima par drugih detalja koji mi djeluju ugurani na silu.


E, ovo je dobra kritika - anadimenzionalizmi. Vidiš, to je trebala biti crta parodije. Svejedno, kritika stoji, drugi puta ću gledati izbjeći takve konstrukcije.
User avatar
Afro
Puppeteer
 
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: LR - 35 Afro

Unread postby Belzebubbles » 03 Oct 2012, 19:57

provjerio da li iza koje čuči

"da li" nije baš uputno pisati, bolje "je li" ili izbjeći takvu konstrukciju

zašto kurac pisati "qrac" nejasno je

ovo mi je najdopadljivija priča na trenutačnom LR.
i odlično je jer sam doznao tko je alija sirotanović.
User avatar
Belzebubbles
Ancient
 
Posts: 827
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri


Return to Literarna radionica

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 0 guests