Ubiq 4

[Porto]

Darko, thx! Prva šarža Ubiqa 4 iz Superknjižare rasprodana i na putu za EU! Letimičan pogled na autore i priče u ovom broju obećava dosta uzbuđenja.

[mica milovanovic]

Pa, dobro, zar ja prvi? Možda je ipak meni lakše nego vama...

Ukupan utisak mi je sličan prethodnim brojevima...
Ima tu svačega, za svakoga, dosta dobro pisanja, ali i neujednačenosti - od gotovo priča iz pedesetih, do
krajnje modernih storija...

Ali, kao što smo čuli od jednog od urednika, to je, očito, bila i namera...

Vrhunac UBIQ-a 4 su, po meni, dve priče: Vilinska krv - Milene Benini i Uski put - Eda Barola.
Vilinska krv je fantasy sa primesama steampunka, kako pravilno primećuju urednici u predgovoru. Priča glatko teče, jezik je lep, asocijacije koje budi zanimljive. Možda će zagriženim ljubiteljima fantasy-ja ovo biti tek kratki teaser za nekakav beskrajni serijal, ali meni deluje sasvim na mestu i ovakva.
Ed Barol, s druge strane, otvara priču kao kakav francuski SF Andrevona ili Dunyacha, ili Robinsonov Short Sharp Shock, ali razlog rastakanju junakove stvarnosti polako postaje sve SF-ičniji... Ed moralne dileme junaka razrešava prilično radikalno za moj ukus, ali ne može se osporiti da je ova priča prilično originalna i nadasve zanimljiva.

Slede veoma dobre priče trilinga odličnih spisateljica, priče kojima se malo toga može zameriti sa književnog stanovišta, osim da su pomalo ili tematski ili sadržajno anahrone, pa sam ih čitao sa povremenim bljeskovima već viđenog. U pitanju su priče Biljane Mateljan (Ispjevati zoru), Veronike Santo (Badnjak, 1994) i Lidije Beatović (Posljednji dani Ivana Groznog).

Mladen Kopjar (Izvadak) i Mario Glavaš (Baba) su, nasuprot tome, možda previše moderni za moje pojmove. Prvi se poigrava sa dosta duha sa hororom, ali povremeno nenamerno prelazeći u grotesku; dok se drugi sa još više duha se poigrava sa bliskom budućnošću, ali polako postajući preeksplicitan.

Ostale priče nisu mi toliko prijale, iako je većina njih veoma solidna sa književnog stanovišta.
Sastanak sa Volginom Nade Mihaljević ima problem samo s činjenicom da je ta priča već ranije ispričana u Farenhajtu 451. Pahomijev paradoks Gordane Kokanović-Krušelj moram da priznam da nisam do kraja razumeo, ali me nije ni previše zaintrigirao tokom čitanja. Priča 19.5 kb tandema Zoran Pilić i Dario Rukavina mi je previše postmoderna za današnje vreme. S druge strane, Brana Sanje Tenjer mi je previše ženska, a Kraljičina elegija Marka Fančovića pripada žanru i ispričana je stilom koji mi je potpuno stran...

[biljana]

I ja sam pročitala sva četiri broja... U jednom sam trenu pomislila da ne bih imala ništa protiv da budem osuđena na čitanje isključivo domaćih autora, puno je dobrih, odličnih,a poneki su, kao Veronika Santo, kategorija za sebe...
Podjednako volim tvrdi SF, military SF, muški SF ( ima ga, ima ga ) i meki SF, priče koje imaju osobni autorov pečat ( ima takvih, ima ), fantasy volim mrvicu manje , a ovaj koji nudi Milena Benini, na svoj prepoznatljiv način, vrlo je zamaman, čitak, zabavan... Horror - zašto ne? Važna je dobro ispričana priča.
Neću gnjaviti, zadovoljna sam.
Bravo, ekipa!
A sad mrdnite guzičicama i komentirajte...

[Porto]

Priča 19.5 kb tandema Zoran Pilić i Dario Rukavina mi je previše postmoderna za današnje vreme.

Mićo, pomoglo bi da mi šapneš u kojem ti to točno vremenu živiš?
Tebi je ziher i Vonnegut previše postmoderan. Ili Gibson.

[ratchet]

Ajde, evo, ja pročito.
Iako sam i sam više pobornik šutnje, ipak su to kolege pisci, nije to Čiča mića pa da idem nekome dijeliti lekcije.
Pošto je Mićo tražio prvo njegovo. Tekst mi je bio jako zanimljiv, i nažalost otkrio mi je koliko malo znam o toj temi. Kad su krenule kasne 70-te i 80-te, mislio sam, aha, tada sam već čitao SF, tu je sigurno većina toga poznato. Brus. Sirius, Alef, Kentaur i Polaris i ni makac dalje u to doba.
Prvo one dobre. Milena i Veronika daju ono što od njih i očekuješ. Dobre priče. Čovjek se navikne na to od nekih pisaca pa ih posebno niti ne hvali, ali ipak treba to ponekad naglasiti.
Sanjina priča mi je bila jako dobra, ne znam zašto bi to bila ženska priča, bilo kome tko je i sam roditelj ili žarko želi to postati a ne može. I ima dobar štih horora za pred spavanje. Ili ne spavanje.
Kopljar mi se jako svidio, sjajna priča, zapravo mi je na neki naćin otkriče s obzirom da ga nisam ranije čitao.
19,5 kb mi je također odlična priča. Porto često zna posvetiti više pažnje formi nego sadržaju, odnosno kod njega sam imao osjećaj da očekuje ponekad i previše od svojih čitatelja pa se ne zamara sitnicama i pojašnjenjima. Ovdje to nije slučaj. Doduše priča me malo i ražalostila. Imam jednu nedovršenu u ladici u kojoj netalentirani pisac u budućnosti kupuje od specijalizirane firme gotove likove koje samo ubaci u priču pa oni sami dalje. Pa ovi zbog lijenosti koriste i klasike književnosti u razradi likova kojima je istekao copywrite, što otkrije njegova djevojka jer on sam ne čita knjige, pa onda sve krene krivim putem itd. Sad je nemam volje dalje pisati, previše je nalik na 19,5 kb.
Pahomijev paradoks i Sastanak s Volginom su mi djelovale nedovršeno, ili na brzinu dovršene. Posebno ona prva mi se jako svidjela ali me je ostavila u čudu. Dva puta sam čitao kraj i nisam shvatio što, i naročito kako, je lik napravio ono što je napravio, ako sam i to dobro shvatio. Ista stvar i sa drugom, očekivao sam ipak nešto više na kraju, pa sam ostao blago razočaran.
Ostale su mi tako.tako. Nisu me oduševile niti zaintrigirale ali me nisu niti razočarale, pa sve u svemu mogu reći pristojno.
Suvin jako dobar, Jameson je bio zanimljiv.
Razočarao me samo Uski put. Ima pravo Izitpajn, kad je gotovo ne vraćaj se natrag. Toliko sitnica koje su me iživcirale, a sve zbog brzine jer sam žurio završiti je u roku za Ubiq 3. Da sam je pustio da odleži pola godine i onda krenuo u doradu bilo bi mnogo bolje. Doduše malo sam se i nasmijao. Na pretprošlom Sferakonu je Tom govorio kao žele od pisaca nove riječi, jezik koji se razvija u budućnosti, ili nešto u tom smislu. Pa sam za tipa koji je mlad otišao u penziju jer boluje od PTSP-a izmislio naziv Pitsper, budući da oni već sad predstavljaju svojevrsnu subkulturu koja nekako postaje sve izraženija tokom vremena. Urednici su je izbacili i stavili klasičan izraz. A da nije bilo Tomovih riječi ne bih to niti radio. Ironija.
Uglavnom ovaj Ubiq nije ništa lošiji od dva predhodna. Prvi mi još uvijek ostaje najbolji, možda i zato što je bio prvi.

[niniane]

Hmm, zašto točno to nisi postao u temu o Ubiqu 4?...

[Porto]

Doduše priča me malo i ražalostila. Imam jednu nedovršenu u ladici u kojoj netalentirani pisac u budućnosti...

Da, da, to si ti kriv za sve... previše si je držao nedovršenom u ladici, pa lik pomahnitao i prebacio se u priču koju smo pisali Zoki i ja. Dođeš nam po pivu za svu muku koju si prouzročio.

[Ire]

Hmm, zašto točno to nisi postao u temu o Ubiqu 4?...

evo, sad je

[ratchet]

A vi prebacite, bio je to više odgovor na Mićino pitanje pa se ja, po obićaju, razvezao.

[Porto]

19,5 kb mi je također odlična priča. Porto često zna posvetiti više pažnje formi nego sadržaju, odnosno kod njega sam imao osjećaj da očekuje ponekad i previše od svojih čitatelja pa se ne zamara sitnicama i pojašnjenjima.

Da, ratchet, to si dobro primjetio, u stvari već je nekoliko čitatelja iznijelo slična opažanja. Naime, u nekim pričama od čitatelja stvarno tražim dodatni angažman. Ne zadovoljavam se napisati konzumentsku, žanrovsku priču koja u čitatelja proizvede neku trenutnu, jeftinu senzaciju. Ne trebaju mi takvi čitatelji. Želim da se čitatelj vraća priči, otkriva sve njene slojeve... pa makar i naoružan google tražilicom.

[ratchet]

Nije to zapravo nikakva zamjerka, više opažanje. I zbilja je trebalo ponekad proguglati kod nekih stvari. To se na kraju ustvari svede ko' voli nek izvoli.
A ono s likom je kod mene zapravo kupiš lik kad ga ne znaš sam stvoriti. Pa tako nekoliko njih, pa ubaciš u priču i pričekaš da se sama napiše.
Pa je zapravo kad razmislim najbolje kupiti i ideju ( ideasforstorys.com ), pa onda nađeš autora
( ghostwriterscheap.net ), pa onda odeš na ( bribeeditor&critics.com ) i eto karijere. Tako se zapravo i napreduje u Lijepoj našoj, ili se to meni samo ponekad čini?

[evita]

Što se tiče Pahomijevog paradoksa, vidim da nije jasno što se dogodilo: pa, u malim se bočicama otrov krije. Zar sve mora biti eksplicitno da bi se shvatilo?
Kad sam već ovdje da i ja prokomentiram ( iako se osjećam autsajderski, nisam pasionirani SF-ovac, ne kužim se dobro u žanr, uglavnom pišem i čitam druge stvari, pa je ovo zapravo komentar nekoga "izvana", nekoga tko se samo povremeno zaleti - s puno opreza, zbog nepoznavanja pravila žanra- među SF pisce): nekako me uvijek najviše oduševi Rukavina. Nek se ne zna traga... mi je bila fenomenalna priča, jedna od onih za koje poželiš "da sam bar ja to napisao/la" ( u posljednje vrijeme kod mene je takav efekt izazvala jedino Ušumovićeva zbirka "Makovo zrno"). Priča u Ubiqu 3 je jednako tako dobra. Za priču u ovom broju čestitke na ideji. Super, super...

[mica milovanovic]

Mićo, pomoglo bi da mi šapneš u kojem ti to točno vremenu živiš?
Tebi je ziher i Vonnegut previše postmoderan. Ili Gibson.

Tja. Teško pitanje u kom vremenu živim. Nastojim živeti u sadašnjem, ali me vreme sve više gazi...
Što se više koprcam, sve dublje tonem...

Mi smo u Srbiji imali dosta "problema" s postmodernistima. Jedno vreme su bili vodeći pravac na
domaćoj "književnoj" sceni, krajnje nezasluženo... Zato, generalno, imam averziju prema pričama u
kojima su književni likovi junaci, pričama koje pokušavaju da uspostave "dijalog" sa čitaocem na jednoj
drugoj osnovi. Mislim da fantastična književnost ne bi trebalo da ide tim pravcem, da je to ćorsokak...

Srećom, to smo prevazišli, pa ste vi tu možda donekle i nezasluženo, kod mene postali žrtve...
Jer priča je krajnje korektna, sa zanatske strane, ali to naprosto nije nešto što preferiram kod čitanja.

A, pogodio si, ta nova dva Gibsona: "Prepoznavanje obrazaca" i "Spook Country" su zaista nešto što smatram pravom
književnošću XXI veka. Sa Vonnegutom imam specifičan odnos, koji ne bih elaborirao...

[ratchet]

Gle Evita, nije mi jasno, a vidim i da sam u pravu kad sam napisao da je šutnja bolja jer se ne zamjeraš nikome. Stavio sam zamjerku na priču koja mi se, osim kraja, svidjela, i već se javlja autor ( ako sam u pravu predpostavljajući da si ti autor ).
Nije mi jasno kako, jer ako sam dobro shvatio, otišao je na stranu mrtvih. Samoubojstvom, magijom ili kako god. Očekuje da mu se otvori prolaz u neko doba budućnosti i da on sam djeluje s one strane da bi stvar uspjela. Kako je to napravio, kako očekuje naći djevojćicu, zašto misli da će on također biti baš na tom mjestu gdje je ona, što dobija s tim da kao odrastao muškarac vrati dijete i hoće li iti jedno od njih biti stvarne osobe, da sad ne ulazim u to može li uspjeti, to je nebitno. I to sve ako sam uopće shvatio što je napravio.
Meni je to ostavilo previše upitnika i ja iz te male boćice ne mogu izvući nikakav otrov. Kraj kao takav mi nije legao u odnosu na priču ( za koju sam napisao da mi se jako svidjela ), i to je rezultat teme topica mislim da je...Ništa više.