by Dagi » 31 Mar 2008, 20:13
Autori priloga u "Parseku" zadržavaju autorska prava na prilozima. Prema, tome, ništa ih ne priječi odnijeti rad na objavljivanje (i) negdje drugdje, povrh "Parseka". Osobno, nemam problema s time, posebice što je u oba slučaja riječ o fanzinima. Jedino će si u ovom slučaju bibliografi razbijati glavu, ali božemoj.
Kad si urednik fanzina, doživiš svašta. Eto dva primjera iz prakse.
Slučaj 1.:
Jedan autor mi je poslao šaržu materijala, a zatim komade od tog vidim objavljene u jednoj natječajnoj zbirci, o čemu nisam imao pojma. Isti autor uzme još jednu priču iz iste šarže, ekspandira je i pošalje drugdje, što saznam od urednika te druge tiskovine, koji je objavio predmetnu ekspandiranu priču. Nikome ništa: nastavim mrtvo hladno objavljivati druge materijale istog autora s lagera. U ostalom, kad je riječ o različitim inačicama iste priče, što bi me priječilo objaviti onu raniju koju sam dobio - osim evidentne želje autora da objavi ekspandiranu (poboljšanu) verziju priče!? Dakle, prekrižim jednu stavku na lageru i idem dalje.
Slučaj 2.:
Drugi autor, s kojim (kao i prvim) "Parsek" ima trajnu i uspješnu suradnju, pošalje namjenski priču za "Parsek". Dobije povratnu informaciju kako će priča svakako biti objavljena. Zatim od drugog urednika (koji radi daleko profesionalniji časopis) saznam kako je priču poslao njemu, a taj urednik je kani uvrstiti. I što sad? Ništa, idemo dalje, i u ovom slučaju ću i dalje objavljivati istog autora, a tu jednu priču sam prekrižio.
Zaključak:
Višestruko predavanje tekstova (engl. multiple submissions), u pravilu časopisima , predstavlja nešto što se u svijetu profesionalne književnosti drži nepoželjnim, premda nigdje nije izričito zabranjeno. No, kakva šuma - takvi i i zečevi. Niti fanzini mogu platiti ičim osim s nešto slave i par autorskih primjeraka, niti kod nas - barem, odgovorno tvrdim!, u žanru - postoje mehanizmi zastupanja (literarne agenture) i suvislog plaćanja autora. S druge strane, fanzini ovise o entuzijazmu, ponajprije urednika i autora. Prema tome, najjednostavniji način za isprazniti si lager jest zamjerati autorima postupanja koja bi im teško mogli zamjeriti i urednici, odnodno nakladnici puno ozbiljnijih izdanja.
Fanzini imaju funkciju potaknuti mlade autore na objavljivanje, a da pri tome - za razliku od raznih samizdata, uključujući blogove - njihovi radovi prođu barem kroz elementarni urednički postupak selekcije i sređivanja materijala, odnodno kakvu-takvu lekturu. Druga funkcija je da etablirani autori, ukoliko imaju volju za suradnju s fanzinima, pokažu mlađariji kako se radi posao. Ova druga funkcija, jasno, ne će biti izražena ondje gdje postoje mehanizmi profesionalnog objavljivanja, koji u nas (još uvijek, čak i nakon pojave UBIQ-a) jednostavno ne mogu apsorbirati svu produkciju.
Fanzini bi, ponavljam, trebali potaknuti i uputiti mlade autore, da ne kažem početnike, prema daljnjem radu. Pri tome urednici fanzina koješta otrpe autorima, a i autori koješta otrpe fanzinima. Barol, dakle, ide i dalje, barem što se tiče "Parseka".