Proljeće - priča

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

Proljeće - priča

Unread postby Afro » 06 Apr 2013, 00:18

Inspiriran današnjim vijestima o tamo nekim raketama kratkog i dugog dometa, interkontinentalnim projektilima i inim oborinama, sjeo sam pred dva sata i napisao priču. Blagi naklon, počinjem Vam čitati:


Proljeće


Ušao je u kuću i zatvorio vrata za sobom. Primijetio je kako nije dobro očistio cipele od snijega, pa je pažljivo opkoračio tepih i stao na parket kod vješalice, gdje je skinuo šal i ostavio ga na slobodno mjesto. Počeo je skidati kaput, kad je začuo sitne korake, a onda uzvik:
- "Tata! Došao si kući!"
Pritrčala mu je i obgrlila ga oko noge, zahvativši rukama kaput, zbog čega su mu ruke ostale zaglavljene u rukavima kaputa.
- "Dušo, pusti tatu da se skine, pa ću te uzeti, ok?"
- "Može! Pa ću te poljubiti!" - spremno se složi ona, i dalje ga ne puštajući iz stiska. Uspio je nekako osloboditi ruke, pa je prebacio kaput preko vješalice i izuo cipele, još uvijek sa njom pripijenom uz nogu. Sagnuo se i podigao je do lica, poljubivši je u oba obraza. Širok, veseo osmijeh i radoznale smeđe oči koje su ga gledale sa obožavanjem.
- "Jesi se umorio, tatice?"
- "Nisam, dušo. Jesi ti umorna?"
- "Pa nisam baš. Hoćeš da ti skuham kavu da te ne boli glava?"
- "Naravno, baš mi je to potrebno. Dobro si se sjetila!"

Spustio ju je dole i ona odjuri do svoje sobe, gdje je imala malu, plastičnu kuhinju. Začulo se lupanje plastičnog posuđa, što mu je pružilo priliku da šmugne u kuhinju i poljubi ženu, koja je upravo stavljala večeru na stol.
Poslije večere srkao je četvrtu imaginarnu kavu iz malene, zelene plastične šalice koju mu je kći skuhala i gledao vijesti. Pričali su o daljnjem rezanju troškova u državnoj administraciji i kako će se smanjenje državne potrošnje odraziti na ekonomiju. Ekonomske teme zamijenile su vanjskopolitičke, o još sumnjivoj jednoj državi koja zvecka oružjem i drži na nišanu naše gradove. Knicksi dobro guraju sezonu. Vrijeme nepromijenjivo, hladno da ti se duša smrzne.
Svjetske probleme prekinula je peta kava.
- "Hoćemo se sada igrati?"
- "Naravno, dušo. Slagat ćemo puzzle, može?"
- "A ja bih išla van."
- "Pa ne možemo ići van, jako je hladno."
- "A možemo obući kapu i šal, pa nam neće biti zima."
- "Dušo, ne možemo van. Jako je hladno i pada snijeg i mrak je već vani, a kad padne mrak onda male curice ne idu van."
- "A jel možemo samo pogledati je li stiglo proljeće?"
- "Ma možemo, dođi."

Uzeo ju je u ruke i odnio do vrata. Otključao ih je i odškrinuo, taman toliko da njih dvoje vide van. Snijeg je polagano padao po tihoj, pustoj ulici, dodatno istaknut uličnom rasvjetom koja je pojačavala dojam brojnosti pahulja sa neba. Prilaz kući već je bio pod snijegom, iako ga je temeljito očistio prije no što je ušao u kuću. Stajali su još nekoliko trenutaka, a onda ju je odnio u dnevni boravak i postavio do sebe na trosjed, gdje ga je čekala još jedna kava, ovog puta prava.
- "Ja ću je odnijeti večeras spavati, odmori se malo." - rekao je, prekidajući pritom malenu u pokušaju da mu se popne na glavu.
- "Jesi siguran? Nije mi problem, danas je cijeli dan bila dobra."
Otkad je ostala bez posla prije osam mjeseci, čuvala je dijete. Ako ništa drugo, redovna i pristojna kuhinja zamijenila je leteće obroke koje su jeli dok su oboje radili.

- "Ne treba, ja ću. Vratit ću se pa ćemo pogledati neki film, ok?"
- "E nećete gledati film, nego ćete me voditi van! Dosta mi je ove glupe zime!" - reče malena i prkosno prekriži ruke. Nasmijao joj se i sagnuo da poljubi prćasti, ljutiti nosić, no ona mu se izmaknu.
- "Idemo spavati dušo. Drugi puta ćemo van. Sad je noć i ne vidi se ništa." - uzeo ju je u naručje, srknuvši prethodno kavu. Nije se bunila - voljela je kad ju tata nosi.
- "Nemoj zaspati kao zadnji put." - opomenu ga žena.
- "Neću, vratit ću se."
- "Ali nećeš, moraš meni pričati priče!"
Zaspao je.

Sutradan je prvo ušao u kuću i obukao malenoj kaput, kapicu, šal i rukavice i izveo je je van. Pronašao je u garaži njenu lopaticu za pijesak i odveo je ispred kuće da mu pomogne čistiti snijeg. Ubrzo se prebacila na pravljenje snjegovića i grudanje, a početno zadovoljstvo okopnilo je sa hladnoćom.
- "Tata, meni snijeg stalno pada na lice i baš mi je zima."
- "Hoćemo unutra?"
- "Vratit ćemo se kad bude proljeće i sunce, jel' tako?"
- "Tako je, dušo."
- "A kad će biti proljeće? Ja ne bi' da više bude zima."
- "Još malo dušo, još malo."
Unio ju je unutra gdje ju je žena preuzela, a on se vratio očistiti snijeg do kraja. Vratio se taman na vijesti, da vidi državnog tajnika kako se kiselo smiješi u društvu sa mladim azijatom kratke crne kose češljane na razdjeljak. Ovaj je nešto ozbiljno pričao i mahao prstom. Ugasio je televizor i zaputio se večerati.
Snijeg je napokon prestao padati.

Prvi put u tjedan dana vozio se kući bez uključenih brisača. Promet je, iznenađujuće, bio prilično brz za ovo doba dana. Inače je uredno trošio više od sat vremena na put kući. Danas će stići petnaestak minuta ranije, a poseban bonus predstavlja činjenica kako neće izgubiti pola sata na čišćenje prilaza kad stigne kući, nego ravno unutra. Nije imao ništa protiv malo fizičkog rada, osobito nakon što je cijeli dan prosjedio u uredu, no radije je večeri provodio uz ženu i dijete, negoli lopatu i snijeg.

Putem je slušao vijesti na radiju. Primijetio je kako sve veći termin u vijestima otkida gužva na istoku Azije i nadmetanje čija je raketa većeg dometa. Državni se tajnik vratio kući, neobavljena posla i bez komentara. Isključio je radio: otkad pamti, ovakve krize ciklički se javljaju svake dvije godine. Jučer Rusija i Irak, danas Iran i Koreja, sutra će iz šešira već izvući nekog prigodnog. Bio je stanovnik države izvanredno nadarene za iskopavanje neprijatelja. Doduše, da vlast nije bila tako svadljiva, većina njegovih sugrađana ne bi imala pojma o zemljopisu.

Skrenuo je na svoj prilaz i uvezao auto u garažu. Ušao je u kuću, ispunjenu mirisom hrane. Doček na vratima i vješanje za noge već je bio tradicionalan: nasmijao se njenom pokušaju da se sama uspne uz nogu i poljubi ga. Uzeo ju je i zaputio se s njom u kuhinju, gdje je večera već bila na stolu.
- "Oho, malo si uranio. Kako je bilo na poslu?" - upita ga supruga, vadeći juhu iz zdjele.
- "Bog, ljubavi" - nagnu se preko stola i poljubi je, još uvijek držeći kći u rukama - "Danas nije bilo gužve u prometu."
Stavio je malenu na njeno mjesto i zauzeo svoje, primaknuvši tanjur zdjeli.
- "Dogovaramo posao sa nekim Francuzima, oko četiri milijuna. To bi puno značilo firmi, ali sve je još na klimavim nogama. Inače, ništa posebno osim toga. Kako je tebi bilo?"
- "Dosadno, dođe mi da iskočim iz kože. Dva puta sam očistila kuću, a usput sam se posvađala sa našom ljubljenom kćeri."
Malena je sjedila u svom stolcu, natmurena. Hranu nije niti pogledala.
- "Zašto nećeš jesti, ljubavi?"
- "Nisam gladna."
- "Pa zašto nisi gladna?"
- "Mama me je naljutila. Rekla je da ne smijem van, a ja sam htjela tebe čekati vani i igrati se s tobom."
- "Dogovorili smo se da ćemo ići van kad bude proljeće. Sad je još uvijek jako hladno. Čim bude toplije, ići ćemo cijeli dan se igrati van. Ok? 'Ajde, ako večeraš, slagat ćemo lego i gledati crtiće zajedno."
Ovaj mamac je zagrizla - prihvatila je malenu žlicu i počela jesti juhu.

Poslije večere odlučio je provesti nešto vremena u igri sa djetetom - bilo mu je žao što je zbog posla viđa tek navečer, a i tada bude preumoran da joj se u cijelosti posveti. Trčali su kroz cijelu kuću i usput srušili dva cvijeta, što je njoj bilo smiješno do suza. Uzeo ju je u ruke i podigao sebi na glavu, škakljajući je po rebrima. Vrištala je od smijeha i čupala ga za kosu. Spustio ju je dole i okrenuo od sebe:
- "Idemo se utrkivati: tko prvi do vrata, taj je pobjednik!"
- "Hoćemo onda ići van?"
- "Drugi puta dušo, sad ćemo se igrati u kući."
- "Kad dođe proljeće, ići ćemo van" - zaključi ona - "idemo tata: jedan, dva, tri!" - poviče i potrči ka vratima, a on za njom. Došla je prva do cilja, veselo skačući i smijući se. Baš kad je došao do nje i sagnuo se da je poljubi u kosu, vani strahovito bljesnu i noć se pretvori u dan. Instinktivno ju je privinuo k sebi i čučnuo kraj nje.
- "Što je to, tata?"
- "Ne znam ljubavi, budi mirna."

Uspravio se, otškrinuo je vrata i pogledao van, jednom rukom držeći malenu iza sebe. U daljini je ugledao golemi sjajni oblak kako se uzdiže put neba i rastjeruje gustu naoblaku iznad njega. Okrenuo se prema djetetu, koje ga je znatiželjno gledalo. Uzeo ju je u naručje, ljubeći obraze i grleći je. Iza njega još jednom snažno bljesnu, neprirodno osvjetljavajući unutrašnjost kuće.
- "Tata, jel' to stiglo proljeće?"
- "Da ljubavi, stiglo je proljeće."
Još ju je jače privukao k sebi, osjećajući miris njene kože, isti onaj miris koji je imala kad je bila mala beba. Sa licem uronjenim u njen vrat i kosu, iskoračio je iz kuće na trijem.
User avatar
Afro
Puppeteer
 
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Proljeće - priča

Unread postby Xaotix » 07 Apr 2013, 15:24

Hmmm.. Jel ovo naznaka da nam se nuklearke ponovo vraćaju u modu?

Stavimo na stranu da baš i nije žanr, ne bih očekivao takav defetizam od roditelja na kraju priče. To mi je jedina zamjerka. Možda mi i malo predugo traje za takav kraj, ali nakraju to baš i legne. Ide dan za danom, i onda -CAP!

Najbolja rečenica danas: :lol2: :thumbup:
da vlast nije bila tako svadljiva, većina njegovih sugrađana ne bi imala pojma o zemljopisu.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2663
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Proljeće - priča

Unread postby Afro » 12 Apr 2013, 08:58

Xaotix wrote:Stavimo na stranu da baš i nije žanr


Može li proći pod "polužanr"? :)

Xaotix wrote:ne bih očekivao takav defetizam od roditelja na kraju priče


Mene su uvijek priče bez hepienda ostavljale u razmišljanju. A i aktualnosti uvjetuju takve stvari.

Xaotix wrote:Možda mi i malo predugo traje za takav kraj, ali nakraju to baš i legne. Ide dan za danom, i onda -CAP!


To je i bila ideja, da pokaže kako vrijeme prolazi, kao i nebrigu... Hm, nebrigu... Indiferentnost ljudi na događanja u svijetu oko njih. Ljudi obično neke stvari prihvate tek kad ih tresnu po glavi.

Hvala na konstruktivnom komentaru! :)
User avatar
Afro
Puppeteer
 
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Proljeće - priča

Unread postby Nazir » 12 Apr 2013, 10:09

Xaotix wrote:Najbolja rečenica danas: :lol2: :thumbup:
da vlast nije bila tako svadljiva, većina njegovih sugrađana ne bi imala pojma o zemljopisu.


Slažem se :zubo:

Da, ok je stvar. Dani idu, ono, deprimiran sam jer osim posla i djeteta drugi život ne postoji... :( I onda The End... :kava:

Moja temeljna zamjerka je da je to motiv koji je ipak vrlo mnogo puta iskorišten i u biti se ovdje ne donosi nešto novo. Priča je sasvim dobro napisana, teće, nema nekih zamjerki... u biti je taj temeljni dio, jel, malo "klasičan". Razmišljam kako bi se to moglo malo nadodati, ali nemam baš ideju, sve počiva na tom kraju, a u biti je u njemu pomalo problem u vidu originalnosti ideje.
User avatar
Nazir
Ancient
 
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Proljeće - priča

Unread postby Xaotix » 12 Apr 2013, 17:50

Afro wrote:Može li proći pod "polužanr"?

Apokalipsa se uklapa. Naegnut ćemo ;)
Afro wrote:
Xaotix wrote:ne bih očekivao takav defetizam od roditelja na kraju priče

Mene su uvijek priče bez hepienda ostavljale u razmišljanju. A i aktualnosti uvjetuju takve stvari.

Nisam mislio na vrstu kraja, hepiend ili dramu, nego na ponašanje brižnog oca. Pada bomba, i on sliježe ramenima i izlazi van? Možda, kad bi znali da ionako nema spasa, pa da izbjegnu moguće gušenje u zatrpanom podrumu. U svakom drugom slučaju mi se čini realnije da bi ju stari zgrabio i otrčao u prvi zaklon.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2663
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Proljeće - priča

Unread postby Afro » 12 Apr 2013, 21:38

Nazir wrote:Moja temeljna zamjerka je da je to motiv koji je ipak vrlo mnogo puta iskorišten


Slažem se. No originalnije ne ide (zasad, tješim se). To je valjda razlika između majstora i šegrta - ako se uopće mogu nazvati šegrtom, makar otčitao x romana iz žanra. Kad god sam pisao (ne često, a i to više-manje za svoju dušu), najbolje sam rezultate imao sa parodijama, skoro pa groteskama (priča "Majmun", koju sam jučer stavio, primjer je takve). Ovo su mi prvi pokušaji kakve-takve smislene priče u drugom smjeru.

Xaotix wrote:Nisam mislio na vrstu kraja, hepiend ili dramu, nego na ponašanje brižnog oca. Pada bomba, i on sliježe ramenima i izlazi van? Možda, kad bi znali da ionako nema spasa, pa da izbjegnu moguće gušenje u zatrpanom podrumu.


To je bila poanta: eksplozija bombe u blizini, on zna da nema spasa, pa umjesto mučenja (opekotina, radijacije...), radije za dijete i sebe bira brzi kraj. Hm, vidiš, možda sam trebao ubaciti rečenicu u kojoj bi pojasnio njegovu dilemu... Meni je to bilo očito, no ja sam pisao.
User avatar
Afro
Puppeteer
 
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Proljeće - priča

Unread postby Nazir » 13 Apr 2013, 10:38

Afro wrote:
Nazir wrote:Moja temeljna zamjerka je da je to motiv koji je ipak vrlo mnogo puta iskorišten


Slažem se. No originalnije ne ide (zasad, tješim se). To je valjda razlika između majstora i šegrta - ako se uopće mogu nazvati šegrtom, makar otčitao x romana iz žanra. Kad god sam pisao (ne često, a i to više-manje za svoju dušu), najbolje sam rezultate imao sa parodijama, skoro pa groteskama (priča "Majmun", koju sam jučer stavio, primjer je takve). Ovo su mi prvi pokušaji kakve-takve smislene priče u drugom smjeru.


Kužim. Majmuna pogledam, samo da se nadovežem. Ja sam imao slučaj da sam u početku puno Koristio humor jer sam bio nesiguran da mogu napisati dobru priču bez toga. Tek kad me Jambrišakica izazvala da napišem priču za sferakonsku koja nije humor sam počeo malo raditi i drugo. Ugl, zvuči mi kao da imaš nešto slično. Savjet je opet isti kao i uvijek: piši puno i raznoliko pa ćeš već vidjeti kako ti ide i doći će ti...
User avatar
Nazir
Ancient
 
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Proljeće - priča

Unread postby SAMSUILUNOV OTAC » 15 Apr 2013, 11:05

Sve je već rečeno o priči, pa ja tu nemam što dodati.

:zubo:

Šalim se, čemu onda feedback? Ja sam jedan od onih koji nemaju ništa protiv "razvlačenja" priče, ako se time dobiva na atmosferičnosti i pridonosi (ili doprinosi?) boljoj karakterizaciji likova, što mi je iznimno važno u pričama. Možeš imati ne znam kako dobru ideju, ali ako ne napraviš kvalitetne likove koji će nositi tu ideju, zajeb* si stvar u mojim očima. Međutim, ako imaš dobre likove, a ideja ti je tak-tak, ipak se tu može nešto izvući. Kombinacija dobre ideje i dobrih likova je idealna. Tako. Sad kad sam vam otkrio jedan od većih izvora tople vode u posljednje vrijeme, da kažem nešto i o priči.

Ideja je izlizana i korištena u mnogo navrata i varijanti - meni kao fanu Štefeka Kralja na pamet pada njegova priča Graduation Afternoon u kojoj djevojka vrši posljednje pripreme za maturalnu večer koja se treba održati tu večer, obitelj joj pomaže u tome, a sve to dok se vani prema njima nezaustavljivo približava atomska gljiva; vrlo efektan prikaz suočavanja sa smrću, po mom mišljenju, a vjerojatno ih ima i u drugih pisaca.
Ti si to prikazao putem odnosa djevojčice i njenog oca koji je po meni lijepo prikazan. Da si malo skratio priču u smislu da nisi ponavljao rituale očevog dolaska kući s posla i djevojčinog traženja izlaženja van u nadi da će dočekati proljeće, izgubilo bi se na efektnosti samoga kraja priče.
E sad, bi li otac baš tako reagirao ili nekako drukčije? Ima barem milijardu i pol očeva na Zemlji. Statistički, nekoliko njih sigurno bi reagirali tako, dakle, ne vidim legitimnost kritike prema takvome završetku. Dapače, ako ja ne bih tako reagirao (a to ću moći tvrditi tek kad se nađem u takvoj situaciji) onda mi je zanimljivije vidjeti nečiju reakciju koja je drukčija od moje i motive te osobe za takvu reakciju.

E sad, tu je i jedina mala zamjerka priči, po meni. Prebrzo je otac odlučio okončati život sebe i kćeri. Bilo bi dobro da je nekako u to uključio i suprugu. Ali, plus je motiv dolaska proljeća koji se provlači kroz cijelu stvar.

Daklem, da rezimiramo: stil je ok, priča je rubno sf, ali to nije zamjerka, tema je već viđena, ali si ju dovoljno zanimljivo opisao da me zanima što će dalje biti.
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
 
Posts: 2101
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: Proljeće - priča

Unread postby Nazir » 15 Apr 2013, 15:23

SAMSUILUNOV OTAC wrote:... ali si ju dovoljno zanimljivo opisao da me zanima što će dalje biti.


Postaje im toplo... još toplije ... sad smo već prešli iz proljeća u ljeto... i to doslovno najupecatljivije ljeto njihovih života... :zubo:

No da, mislim da kuzim sto si inace ovime htio reci - prica je takva da nije da jedva cekas da zavrsi nego je laganini čitaš jer je pitka i ide...
User avatar
Nazir
Ancient
 
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Proljeće - priča

Unread postby SAMSUILUNOV OTAC » 15 Apr 2013, 18:15

A ono, nije bas da se nije moglo zakljuciti u kojem ce smjeru prica teci. Zato mi je bio zanimljiviji odnos oca i kceri. Malo vise premisljanja s oceve strane ne bi skodilo. Ili neka intervencija supruge. Ali, mozda je stvar u nedostatku vremena. Mozda se taj oblak toliko brzo sirio da nije bilo vremena za dileme.

PS: ovo saljem mobitelom, zato nedostatak kvacica.
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
 
Posts: 2101
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve


Return to Čiča miča

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests

cron