Ratnik

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

Ratnik

Unread postby Koet » 11 Jan 2012, 21:06

Evo jedna kratka, bolje da ovdje skuplja prašinu nego na disku...

Ratnik

Sa prvom zrakom sunca što se pružila sa bijele planine u daljini, Mrki je odbrojao peti dan. Pet dana kako se nije pomaknuo sa ovoga mjesta. Nije ništa niti jeo niti pio, tek je povremeno otvorio oči, možda više instinktivno, nego namjerno. Zatvorio ih je i nastavio sjediti. Osjetio je kada je lagani vjetar zaljuljao lišće na stablu iznad njega i duboko je udahnuo, prihvativši što mu vjetar nudi. Prsni koš mu se raširio i dopustio plućima da na trenutak zadrže zrak, i zatim ga pošalju dalje, cijelim njegovim tijelom. Nevjerojatno, pomislio je, i zatim izdahnuo, otpustivši dio sebe u svijet.

Dolje, daleko u nizini, boj je još trajao. Uzvici su se i dalje nadglašavali, pomiješani za hicima i eksplozijama, izvodeći manevre i ostale formalnosti kako bi na kratko vrijeme ostvarili prednost. Mrkog borba nije zanimala. Kada su ga smjestili u novo tijelo i aktivirali sve one sitne dodatke, nije trebalo dugo da mu cijeli taj sukob postane manje važan. Jednostavno je odšetao sa linije i smjestio se ovdje, čekajući da sve završi. Umjesto toga, koncentrirao se na iskustva koje mu je njegovo novo, poboljšano tijelo pružalo i iznova ih ponavljao, uživajući u svakom trenutku. Prvog dana ga je malo ugrizla savjest kada je pomislio na vojsku koja mu je omogućila ovo tijelo, a on ju je zbog njega napustio. Pri kraju dana taj je osjećaj nestao, a zamijenio ga je onaj spokoja koji su mu omogućavali senzori, registirirajući svaki, i najmanji događaj oko njega. Pet dana svjedočio je rastu cvijeta pred njim što je polako, plašljivo se ogledajući oko sebe, izmigoljio iz zemlje, i možda uplašen bukom koju su stvarali ljudi, se jedva odlučio na širenje svojih listova. Kada je to učinio, sve ostalo je išlo lakše, i srce Mrkog se zagrijalo kada je osjetio kako cvjetić vuče sve više hrane iz zemlje i pred njime jača. Kao da je osjetio njegovu naklonost, cvijet se trećeg dana nagnuo prema njemu, a četvrtog je otkrio svoje zlatne latice, svaku sjajniju od druge, i nudio ih vjetru na njihanje. Vjetar je prihvatio, iznova se svakog dana vraćajući sa planina, donoseći svjež, slan zrak obojan mirisom stijena i žilavog raslinja i pričajući priču o posljednjim trenucima ranjenog galeba na morskim liticama.

Dan je odmaknuo u trenutku, i kada je Mrki otvorio oči, grbavo stablo je nagnulo svoju sjenu nad nejga, štiteći ga od užarenog sunca. Stari bor je još uvijek bio snažan, kroz njegovo je debelo korijenje, uronjeno duboko u zemlju, tutnjala voda i davala se lišću, putujuću do hrastovog vrha. Mrki se osjećao poput stabla, miran i postojan, ne želeći se pomaknuti sa mjesta na kojem se nalazio. Kada se glad u njegovu tijelu pojavila, on ju je prihvatio, i zatim bi sam postao glad, i to je već od drugog dana postala njegovo stanje, njegova priroda. Ovo tijelo je bilo fantastično, a ovo mjesto, na koje je, bez razmišljanja sjeo, postalo je dio njega, sve što mu je trebalo. Razmjenjivao je sitne aktivnosti s okolinom kao najzanimljivije događaje, utopio se u rituale svijeta koji do nedavno nije primjećivao. Dan i noć, toplo i hladno, suho i vlažno, sve je imalo svoj razlog i Mrki je to jednostavno prihvatio. Kada je vjetar puhao, on se ljuljao, kada je sunce ugrijalo, njegovo tijelo je toplinu sačuvalo za hladne trenutke, kao i kišu za žedne. Kada je pomislio je na borbu pod njim, uplašio se, ne smrti, već rastanka od svijeta kojeg je postao dio.


I možda je baš zbog toga nježno reagirao na udarce koje je dobio, doživjevši ih ispočetka tek kao nalete vjetra s kojim se već danima ljuljao. Udarci su bili sve jači, i kada je Mrki napokon otovorio oči, pred njim su bila dva vojnika sa puškama, otvarajući usta u prebrzom i nerazumljivom govoru. Mrki ih je samo gledao, osjetivši kako blokiraju vjetar koji se zaputio prema njemu. Zamolio ih je, tiho, bez riječi, da se pomaknu, jer se cvijet pred njim upravo spremao zavijoriti svoje latice. Vojnici ga nisu poslušali, već su nastavili i dalje nerazumljivo otvarati svoja usta. Mrki ih je želio saslušati, zaista jest, čim cvijet pokaže ono što je čekao cijeli dan. Teškom mukom se Mrki ustao, osjetivši kako se odvaja od sebe, od okoline i zemlje koje je postao dio. Njegovi su pokreti zvučali kao potres, zatresavši sve sitne biljke i životinje što su našle zaklon oko njega, i koje su ga sada u čuđenju tražile da se vrati. Hoću, obećao im je, o njemu su ovisili čitavi svijetovi, i kako ih je on mogao ostaviti? Prvo je ipak morao povratiti njihov svijet u normalno stanje, vratiti im vjetar.

Ispružio je ruke prema vojnicima, i dotaknuvši ih, počeo ih razmicati. Osjetio je poznati dašak kako ga grli, kako mu se veseli i postaje sve veći, a zatim i prigušenu eksploziju koja se pretvorila u plamenu kuglu u njegovoj glavi i zatim raširila na cijelo tijelo, raspršivši sve što je ikada osjećao. Evo vjetra, pomislio je zadnji put, gledajući kako se vraća na zemlju, kako se priljubljuje uz nju i zauvijek postaje dio nje.
..to die doing what you love is alright.
User avatar
Koet
Ewok
 
Posts: 32
Joined: 13 Sep 2008, 12:28

Re: Ratnik

Unread postby Bahod » 09 Feb 2012, 21:11

Uh,
a slušaj:
prvo posijao si barem sto (riječima 100) zareza previše, to je rezultiralo pričom koju je teško čitati jer su rečenice razlomljene na nelogične cjeline, pa sam (možda je to do mene) stalno trošio energiju pokušavajući otkriti nekakvu suptilnu poruku iza tog zareza; pogotovo kod onih ispred "i". P.S. Zarez ispred "i" je stilska figura koja se koristi s određenim razlogom i rijetko. Da sam ti stavio bih ga na vrh liste :not to do:
Drugo nekako mi je maloprincovska, dobro nije princ (sad bi navodno bilo ispravnije kraljević :zubo: ) nego ratnik, ali ruža je tu :tapsh:
Treće radnja mi nije baš sjela (možda opet do mene) malo mi je poetična, a motivacija "ratnika" za sjedenjem mi nije jasno iskazana. Ok je kad se aktivira i tu je motivacija jasna. No malo pretjeruješ s tom mistikom i simbolikom. Ako misliš pisati probaj prvo izbrusiti tehniku prenošenja jasnih poruka, bit će vremena za metaforiku.
Sve u svemu, ma nije tak strašno. Nisam duuuugo bio tu pa nemam pojma tko si i jesi li štogod pisao prije, ako si na početku onda je dobro. Pokušaj biti malo jasniji i egzaktniji, malo reduciraj zareze i makni "a" iza "s" ako ga ne slijedi "s/š/z/ž" i bit će bolje. :uzdravlje:
User avatar
Bahod
The...
 
Posts: 1584
Joined: 02 Aug 2005, 21:37
Location: ZG

Re: Ratnik

Unread postby Xaotix » 17 Feb 2012, 23:47

Simbolika ratnika koji gleda travu kako raste mi je malo isforsiran, kao i lirski opisi prirode. Ni u jednom me trenu nije uhvatila, vjerojatno zbog te nasilne lirike, a djelomično zbog razlomljenosti interpunkcijama.

Čini mi se kao da prepričavaš priču izostavljajući bitne djelove.Ovako se sve svodi na "dođoh-sjedoh-ubiše me" uz filmić proirode koja se budi u proljeće.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2665
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija


Return to Čiča miča

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

cron