Priča: Polimorf

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

Priča: Polimorf

Unread postby bleh » 15 Jul 2011, 13:46

Evo, pišem nešto podulje pa me zanimaju dojmovi i konstruktivne kritike.




Čuju se tromi koraci kako odzvanjaju uredom. Nema drugog namještaja osim radnog stola i par naslonjača, velika soba je zatrpana grmljem i stablima zasađenim u keramičke lonce pa izgleda više kao arboretum nego poslovni prostor. Čuje se prigušena zvonjava telefona, uredski dostavljač se pojavljuje na otvorenim vratima i kuca ali kako ga doktor ignorira ostavlja snop papira na stolić pred ulazom i odlazi. Doktor šeće po uredu zagledan u nevidljvu točku, djeluje rastreseno i neispavano, naočale su mu skliznule sa korijena nosa, a čeljust se lagano objesila, oboje upotpunjujući mutan izraz njegovog lica. To su tek vidljivi tragovi koje je na njega ostavio nedavni slijed događaja. Iznutra se borio sa idejom da zadavi svoju tajnicu iako je postajalo jasno da je napravila razumnu stvar u zamršenoj situaciji koja ih je snašla što je više njen zločin odmicao u prošlost. Albert, nakon što je primio tužne vijesti, ga je podsjetio kako mu je od samog početka govorio koliko je očiju bilo uprto u njihovu transakciju. U ničem od to dvoje nije nalazio utjehu.

Poslijepodnevno sunce odmaklo je u predvečerje. Doktor je pušio cigaretu sa glavom prislonjenom na ruku. U čaši je ostalo još malo vina, u pepeljari je flaster koji je skinuo sa svježe posjekotine na dlanu i uokolo par neuredno odbačenih maramica za dezinfekciju. Čekao je da dođe. Ona se pojavi na vratima, ukočena, frigidna vještica, kose svezane u prosijedu pletenicu i prebačene preko ramena. Znao je da je nemože navesti da se predomisli od toga da dade otkaz, ali svakako je mogao pokušati.

- Sjedni molim te.

Rekao je to što je ljubaznije mogao budući da je sinoć ubila njegovu veliku priliku za probitak u znanstvenim krugovima. S obzirom na malene izglede, prema kojima se subjekt za eksperimente javlja jednom u nekoliko generacija trebati će mu godine da uopće dočeka novu priliku, a da se i ne govori o borbi sa sumnjivim i suludim konkurentima pri nabavi ili Zavodu koji će mu teško odobriti još jednu tako izdašnu novčanu sumu.

– Gema sjedni, vrijeme je da razgovaramo.

Ona raširi oči

– Gotovo sve smo riješili sinoć. Za ono što nismo uspjeli izvoli ovaj papir.

Iz poslovne torbe izvadi ostavku, spusti je na stol i laganim korakom ode prema vratima dok ju je on nemoćno gledao. Okrene se kraj izlaza i dobaci uz pokvareni smiješak.

– To što ti večera nije sjela nije nikakav izgovor da udariš kuhara.

Doktor u provali bijesa baci uteg za papir u naglo zatvorena vrata. Trenutno ju je mrzio i htio joj sve najgore, ali trebao ju je u uredu. Njen odlazak je značio da se mora sam snalaziti sa izvještajem Zavodu i ostalom dokumentacijom, a to je značilo kaos jer je samo ona znala gdje se što nalazi. Dosadan, birokratski dio posla obično je prepuštao njoj i s vremenom postao toliko ovisan o njenoj pomoći da bez nje ne bi bio u stanju naći ni spajalice za papir. Sa ovom strašnom spoznajom na umu ugasi cigaretu i zarotira se u stolici prema prozoru. Trbuh mu se oglasi gurajući meso probavnim traktom na što doktor izgubi živce.

– Šuti ! Umukni. Sjedeći u polumraku zamisli strašne sestre Obergen sa puškama pa zapali novu cigaretu kako bi rastjerao siluete i preusmjerio misli.

- Papiri, gomila papira !

***



Prošloga ponedjeljka biolog, doktor Irving i njegova tajnica Gema poletjeli su put istoka, u suncem opaljenu preriju gdje ih je čekao predmet njegovog dugogodišnjeg pisanja po znanstvenim časopisima. Sve je počelo kao hobi, zanimacija kojoj se posvećivao preko vikenda kada mu listanje iz zabave po uobičajenoj literaturi nije bilo dovoljno, a vrtni roboti koje je sastavio uredno obavljali svoje poslove. Ubrzo je taj usputni interes počeo oduzimati većinu njegovog slobodnog vremena pa i utjecati na rad na Institutu, da bi kasnije veliki doktorov entuzijazam oko potencijala polimorfnog šmrkocrva zarazio i njegove čelnike koji su zato otvorili poseban odjel posvećen proučavanju te pojave i moguće njenom kultiviranju za dobrobit čovjeka te njega postavili na vodeću poziciju.

Kako bi odjel mogao temeljiti svoj rad na činjenicama ispitanim iz prve ruke, bilo je potrebno nabaviti životinju, koja je usput rečeno prilična rijetkost, tim više što se ne radi o zasebnoj vrsti već o degenerativnoj pojavi unutar pasmine šmrkocrva, inače naveliko uzgajanog i upotrebljavanog u mesnoprerađivačkoj i mliječnoj industriji. Nikome do tada nije ozbiljno palo na pamet pokušati uzgojiti samog polimorfnog šmrkocrva, ali znanstvenici odjela vođeni optimizmom proizašlim iz nevjerojatnih nedavnih pomaka na polju genetske manipulacije bili su uvjereni da će to uskoro biti lako moguće. Značajnu ulogu u ostvarenju tog cilja odigrao je stanoviti Albert Fazabeg koji je držao farme šmrkocrva na istočnoj obali Kontinenta, a bio povezan sa radom Instituta i time voljan ustupiti primjerak mimo potražnje tržišta kada se ovaj našao u jednom od njegovih proljetnih rasplodnika, dakako za pristojnu sumu novaca. Zbog svojih halucinogenih svojstava polimorfni šmrkocrv kolao je kao narkotik među odabranom klijentelom, milijunaškim ovisnicima o uzbuđenjima, a po nekoliko desetaka grama sušenog mljevenog mesa prodavano je za suludo visoke iznose što je značilo ubiranje velikog profita. Zato je u ime Instituta bilo potrebno posegnuti za pozajmicom u Zavodu za bankarstvo i nakon što je taj presudni korak učinjen bilo je moguće sastaviti kupoprodajni ugovor.

Dok su letjeli nad suhom travom on je savjesno provjeravao hibernator kako bi se ponovo uvjerio da su sve specifikacije ugođene prema nježnoj anatomiji stvorenja koje je imao primiti. Tajnica si nije mogla pomoći, a da ga ne gleda sa zabrinutim pogledom u očima. Doktor se držao poput djeteta pred božićno jutro, pokušavao se ponašati kao da se ne događa ništa naročito neuobičajeno, ali prečesto prtljanje po postavkama odavalo je koliko je opsjednut. Pritiskivanje gumba oglašavalo se isprekidanim cviljenjem do dugo u noć. Ona je sjedila u kokpitu sa šalicom kakaa i glavoboljom, čitala članke ugovora i potiskivala frustraciju dok se veliko dijete straga zabavljalo sa šarenom igračkom.



Antigravitacijsko vozilo grabilo je magnetskim valovima u ružičastom svjetlu jutarnjeg sunca. Doktor je spavao kraj hibernatora, a Gema pratila dijagrame na kontrolnoj ploči dok je Novi Savor rastao iz sitne mrlje na horizontu u prostrani grad na rubu ravnice. Stepenasto se smjestio na vapnenačkom brdu tisućljećima glodanom kišama u oblik krnjeg stošca. Albert ih je čekao u luci, sitno, blijedo stvorenje umotano u šal unatoč toplom vremenu. Pružio je ručicu na znak pozdrava i poveo ih vijugavim prašnjavim ulicama do stare jezgre gdje mu se nalazila kuća. Bila je to višekatnica uklesana u živi kamen i okrenuta prema unutrašnjem dvorištu. Ušli su u dvoranu ukrašenu tapiserijama i prepariranim životinjama među kojima su se nalazili i šmrkocrvi, smeđe dlakave beštije sa staklenim crvenim očima namještene u borbeni stav. Sredinu sobe je zauzimao nizak stol okružen jastucima, na njemu drveni svijećnjaci oblikovani u groteskne životinje i voće, a uz prozore lutke odjevene u čudne lokalne nošnje. Unutrašnjost je očito poprimala svoj izgled generacijama što je Albert sa dozom ponosa istaknuo provodeći ih ispred uljanog portreta svog prapraujaka prikazanog na dostojanstvenom šmrkocrvu, jednako blijedog i slabe građe kao i u njegovog potomka, u malim čizmicama sa mamuzama. U dvoranu je ušetala sluškinja sa porculanom i počela spremati stol, druge dvije su preuzele prtljagu i pokazale im sobe nakon čega su mu se pridružili na ručku.

Za stolom su se našli Albertovi predradnici Jok i Žana, Meri, njegova androidna, lutkasta ljubavnica koja je gledala u prazno ispuhujući topao zrak kroz otvore za ventilaciju. Albert ju je blagonaklono čupkao za obraz. Tu je bila i Angela Voremberg, bogata filantropkinja koja je gostovala kod njega pauzirajući na još jednom od svojih putovanja oko svijeta.

– Očekivala sam da će mi uzeti prtljagu i privesti me, ali kada je službenik doznao s kime razgovara vratio mi je putovnicu i pustio nas da prođemo. Naravno kako sam ja mogla znati da njihov zakon brani posjed mljevenog polimorfa! Doktore Irving, čujem da ih namjeravate uzgajati u laboratoriju?

– Cijeli je projekt još u povojima, ali da, tome se nadamo ako sve krene kako je planirano.

Angela ga pogleda ispod oka i nasmiješi se.

- Posjetila sam jučer gnijezdo sa Albertom... Ja bih na vašem mjestu toj jadnoj poluživoj životinji napravila uslugu i ubila je. A onda je sasušila i pošmrkala.

Počne se zlobno smijati. Bilo je nečeg u njenom izrazu lica što je govorilo da bi ona kada bi bila u mogućnosti stvarno to i napravila. Albert se nadoveže brišući gornju usnu ubrusom pošto je završio sa čašom sluzavog šmrkocrvljeg mlijeka.

- Moja Angela voli pretjerivati. Ali to je ono zbog čega je druženje s njom zabavno.

Ona ga šaljivo uštipne za mali obraz. Jok i Žana su koncentrirano ispijali svoje mlijeko dok je Meri i dalje piljila i ispuhivala zrak. Bila je blijeda poput porculana kojim su se koristili i djelovala pomalo sablasno. Albert se uozbilji.

– Vi već znate da niste jedini koji ste dali ponudu za polimorfa. Razlog zbog kojeg sam ga odlučio prodati vama je taj što mi se sviđaju vaše ideje. Inače sam mogao zaraditi puno veću svotu novaca od one s kojom ste mi vi došli. Puno veću. Ostale ponude su mi dali pojedinci koji su ga namjeravali, kako je to Angela slikovito postavila, sasušiti i pošmrkati. Sada, zašto vam ovo govorim... Nije mi navika cinkati, ali neki od njih me nagovaraju da se predomislim.

Doktor odloži vilicu i nož sa mariniranog šmrkocrva.

- Dužan sam vas upozoriti jer... Objasnio sam im da imam dogovor sa vama ali i dalje su uporni. Koliko mi je poznato naš polimorf je jedini zabilježeni slučaj u zadnjih nekoliko godina, a velika potražnja na tržištu...

Angela se ubaci, sjetnih očiju, moguće od jedne čaše vina previše. Uhvatila je jednom mlohavom, punašnom rukom prebirati po nizu masivnog prstenja na drugoj.

– Tržištu ponestaje šmrka. Preprodavači još uvijek ostvaruju dobru zaradu, ali uskoro će se dotok droge iscrpiti, a vi ćete jedini potencijalni izvor prihoda koji je naišao u pola desetljeća pretvoriti u znanstveni projekt. Da se izrazim prosto, u govnima ste.

Albert ju pogleda iznervirano.

– Angela, molim te. Vjerojatno će tražiti da ga prodate, a ako ne pristanete možda će vas, pritisnuti kako bi vas naveli da se predomislite. Zato budite na oprezu jer shvaćam da ga se nećete odreći.

Gema je iskoristila trenutak da ga odvuče na stranu i nagovori da odu čim prije, što nije bilo potrebno. Doktor je mislio isto. Htio je preuzeti polimorfa istoga dana i krenuti na put jer mu nije mu padalo na pamet riskirati susret sa dilerima koji bi ga “pritisnuli“ na išta, a kamoli da se odrekne svog projekta, ali Albert ga je uvjeravao kako nitko nezna za njihov sastanak osim njih koji su bili prisutni za stolom. Uostalom, ništa se neće dogoditi od danas do sutra, rekao je Albert, otići će po životinju ujutro kada crvi odu na pašnjake.

Jok i Žana su se pozdravili i sišli u štale pozatvarati stada. Ostatak društva je izašao na terasu pušiti cigarete. Nebom su se mreškali bijeli oblaci, maleni dlakavi sisavci skupljali se po krošnjama i pili nektar iz cvijeća. Pogled je padao na daleku morsku obalu odakle je zapuhivao svježi vjetar. Izvalili su se na ležaljke, osim Angele koja se šetala amo-tamo uz ogradu. Na doktorovo traženje uzela je pričati o sebi, polimorfnom prahu i sukobima sa zakonom koji su iz korištenja istog proizašli. Svojevremeno se družila sa nekim kupcima o kojima mu je Albert mutno progovorio. Znala je za slučaj sličan njihovom gdje su tvrdoglavog jadnika koji je igrom slučaja posjedovao polimorfa ucijenili na prodaju spalivši mu dio kolekcije vrijednih rukopisa koju je ovaj skupljao. Čovjek se kasnije ubio. Ili je barem tako utvrđeno obdukcijom. Prema njenom viđenju oni su samo radili što je bilo potrebno kako bi održali tržište na životu i za što ih se nije trebalo kriviti. Zamolio ju je da mu dade više detalja o tim tipovima kojima je on očito stao na žulj. Htio je imena. Angela je sjela navlačeći svoje prstenje i zamolila ga da ako se nađe u takvoj situaciji ne dovodi njeno ime u vezu sa onim što će mu reći.

– Šmrk je divna stvar, a oni koji će vam reći suprotno su čiste neznalice. Prvi put sam ga probala kada mi je bilo trideset godina. Ponudio mi ga je Marcel.

Nabrala je obrve i gledala čas doktora, čas Gemu kroz staklaste, plave oči.

– Njemu me nemojte nipošto spominjati. Razišli smo se u groznim okolnostima. U vrijeme kada smo se upoznali šmrka je bilo u izobilju, a zakon o legalizaciji narkotika tek proglašen. On je bio nov u gradu ali bio je poduzetan i brzo stekao stalan krug mušterija. Bio je jedan od onih gurua koji su kroz uzimanje šmrka zagovarali nov pristup duhovnosti. Održavao je privatne večere koje su završavale seansama i na jednu od njih me dovukao otac. Naravno ja nisam pušila te priče o onostranom ali cijela stvar je zvučala zabavno pa se nisam odupirala. Uostalom, bacila sam oko na Marcela - i većina žena koje su se okupljale na tim blesavim ritualima. Ali ja sam ga na kraju dobila. Vjerojatno ga je privuklo to što sam tako bezobrazno ismijavala njega i njegove vjerne ovce. Bila sam uvjerena da je cijela stvar obična šarada kako bi izmuzao što više novca, a ubrzo sam uspjela izvući i priznanje iz njega samog. Ponudila sam čuvati njegovu tajnu za udio u zaradi. Trebala sam nove haljine. To mu se svidjelo. Oboje smo bili hladni proračunati gadovi. Pretvorila sam se u veliku svećenicu misterioznog kulta, a prešla bih i u božanstva da sam htjela, takve su se budale okupljale na našim seansama. Bogate budale. Bio je to jedan od najljepših perioda mog života; bila sam više nego puna novaca, vječito nadrogirana i sretno zaljubljena. A onda je on sve morao pokvariti. Postao je pohlepan. Ubio je konkurenta i za to se pročulo. On je završio u zatvoru, a ja ga se odrekla i ostavila naše sljedbenike kako bih otputovala i “meditiranjem“ očistila grijeh “mudrog pastora“. Povukla sam što sam više novca mogla prije nego mi je on preko odvjetnika ukinuo pristup svom računu, uzela zalihe i otišla u svijet šmrčući cijelim putem. Jeste li išli vidjeti katedralu Sv. Ferdinanda? Pod šmrkom je to skroz jedna druga građevina...

Doktor je polako gubio strpljenje.

– Molim vas, ne okolišajte, ovo nam je više nego važno. Marcel je sposoban ubiti, što još ?

Kresnula je upaljačem kraj jednog od malenih stvorova što se spustio na ogradu. Životinjica je panično zaskvičala i bacila se natrag u spas krošnje.

– Što više od toga trebate znati ? Zgnječio je par prstiju i slomio par noseva kako bi osigurao da se stvari odigraju njemu u korist ali ništa ni približno tome što rade drugi. Domino, Erik, Jerko i cijela banda pravih sadista. Domino, to debelo, masno čudovište. On vam je još jedan od Albertovih kupaca i sresti ćete ga već, sigurna sam u to. On nije odavde, ali ima vilu u ravnici sjeverno od grada pa je dobro upoznat sa lokalnim ljudima. Brzo će doznati da ste mu otišli sa polimorfom. Mogu ga već zamisliti, njegovo smrknuto pretilo lice i kako lupka sa batinastim prstima i ponavlja u svoj podbradak, to neće tako proći, to neće tako proći. Marcel je gad, ali uglađeni gad. Ali Domino... Sve u vezi njega je neuredno, nasilno i krvavo. S njim se ima posla samo ako se to baš mora. Tu je još Svjetlana. Ona plaća drugima da obavljaju njene prljave poslove. Ostali kupci nisu takvi da bi vam predstavljali prijetnju. Šmrkači, ali ne trgovci.

Albert im primakne svoju ležaljku.

– Nemojte mi se odmah uspaničariti, proći će neko vrijeme dok ne doznaju da ste bili ovdje. Naš sastanak je za sada još uvijek tajna. Zato vas molim da se opustite i pokušate uživati u vremenu provedenom sa nama. Gema, vi ste lijepa žena, skinite taj kiseli izraz s lica. Za mene ako ne za svog šefa.

Gema ga razdraženo prostrijeli pogledom. On se lagano lecne u svom sjedištu.

– To je bio kompliment gospođo.

Gema se ispriča i navuče prihvatljiviji izraz na lice kako sebe nebi dovela u situaciju da se ljubazni Albert počne raspitivati o razlozima iza njenog raspoloženja. Bilo joj je zapravo preko glave putovanja, kretenskog blebetanja njegove nadrogirane prijateljice sumnjivog morala, a najviše od svega, doktora Irvinga. Irving Poteh, smrad nad smradovima, Irving kojeg je trpila već petnaest godina, Irving koji ju je zatrpavao poslom za blagdane, Irving koji je zviždao vulgarne pjesmice dok je ona umjesto njega pisala izvješća šefovima, Irving, koji je donio u ured sve one glupe biljke kako bi dao njoj da ih zalijeva, majmun lijeni. I na kraju, Irving kreten koji ih je doveo ovamo da ih iz zasjede zatuku i ubiju nekakvi luđaci. A sve ovo je trpila jedino zato što je njen muž, drugi kreten u njenom životu, podigao kredit kako bi mogao kupiti farmu šmrkocrva. Za svoje kvalifikacije nije mogla drugdje naći tako dobro plaćen posao, a dohodak joj je točno pokrivao obveze prema banci. Nije smjela izgubiti radno mjesto, pa značilo to šlepati se za doktorom tko zna gdje i očito završiti mrtva od tko zna koga. Doktor, koliko se njoj činilo, toga koliko ga ona mrzi nije bio ni svjestan ili ga, još vjerojatnije, nije bilo niti briga. Ali biti će ga briga, jer ona sada otplaćuje posljednje rate. Obećala si je da će mu vratiti za sve, sve što mu je mogla zapamtiti. A Gema Flugenstahl je imala pamćenje slona.

Nezainteresirano je pogledala doktora koji je počeo ispitivati Alberta u vezi polimorfa pa prešla pogledom u krošnju kako bi ga lakše mogla ignorirati. Tamo su male životinjice skvičale i puzale i gurale se oko cvijeća i padale na terasu, gdje ih je čekala Angela sa upaljačem. Pozvala je staru naboranu sluškinju koja joj je metlom pomagala rastjerivati ih. Kakva luđakinja. Zapitala se da li je ona možda još uvijek povezana sa dilerima. I zašto se jedno tako milo stvorenje kao što je Albert druži sa njom ? Oko vrata je nosila lijepu srebrnu kutijicu u kojoj je sigurno bio polimorf u prahu.

Te noći doktor nije uspijevao zaspati. Još desetak sati i doći će do svog polimorfa. Razmišljao je o tome što se sve unutar tog vremena može dogoditi da bude spriječen u tome, što mu nimalo nije pomagalo da sklopi oči. Bilo mu je i užasno vruće, prevrtao se s jedne na drugu stranu, sjeo je na prozorsku dasku kako bi se rashladio i zapalio cigaretu, a zatim odlučio kako je to sve besmisleno pa izašao prošetati hodnicima. Svidio mu se Albertov stil, čovjek je znao kako urediti kuću. Na glatkim kamenim površinama su visjeli lovački trofeji koji su djelovali čudovišno u prigušenoj rasvjeti, tapiserije sa motivima iz prirode, arabeskama i povijesnim prizorima kićeno su pokrivale zidove između njih. Posvuda su bila i ogledala, svjetlarnici i visoka paprat, a pažljivo raspoređeni drveni naslonjači predstavljali su svojevrsne stanice u kružnom kretanju prostorijama oko dvorišta. Sišavši u veliku dvoranu doktor ugleda Angelu. Sjedila je sa maramicom u ruci i čačkala crveni nos. Prišao je bliže i primijetio tragove smeđe boje na njemu. Kada ga je ugledala, a to je bilo tek nakon što je sjeo sučelice njoj na drugu stranu stola, podigla je ruke u nezgrapnom nastojanju da obuhvati vrpcom raspuštenu i neurednu kosu. Bilo joj je neugodno što ju je uhvatio u ovakvoj poziciji, dok se još oporavljala od utjecaja polimorfa, ali nije to htjela dati do znanja. Žurno je pobrisala ostatke praha s nosa i dala mu ozbiljan pogled.

– Što vi radite ovako kasno na nogama ?

– Isto bih mogao ja pitati vas. Vi ste uzimali...

– Šmrk, da. Ne spavam tako dobro bez njega kao što sam to prije mogla. On me opusti, gotovo kao da mi priča kroz nos. Hoćete malo ?

Otvori kutijicu još uvijek utrnulim rukama. Doktor je odbije, iako ga je već neko vrijeme htio probati. Bila mu je smiješna, sa svojom kutijicom i vlažnim kapavim nosom, a to mu se vidjelo na licu što je nju ljutilo.
bleh
Ewok
 
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13

Re: Priča: Polimorf

Unread postby z_zadar » 15 Jul 2011, 15:52

Čisti teaser, nemam ništa za dodati osim da je štivo zanimljivo, napeto i da bih htio još.

Zasad, SF elementi su marginalni, gotovo suvišni, no očekujem da će se to u nešto razviti jer još ne znamo puno o šmrkocrvima, osim njihove "veselije" strane.

:klopa: Još!
User avatar
z_zadar
Ewok
 
Posts: 15
Joined: 10 May 2011, 13:27
Location: zadar

Re: Priča: Polimorf

Unread postby mcn » 16 Jul 2011, 01:30

Loše. Čita se kao prepričani scenarij za klišejiziranu televizijsku seriju, a ne kao proza. Dok mi se još dalo čitati opise, primijetio sam da ispadaš iz glagolskog vremena pa malo pišeš u prezentu, malo u perfektu - neka konstruktivni dio ove kritike bude da to ujednačiš i ne mijenjaš bez jakog razloga.

mcn
User avatar
mcn
Forumaš mcn
 
Posts: 315
Joined: 02 Feb 2004, 13:03

Re: Priča: Polimorf

Unread postby Izitpajn » 16 Jul 2011, 12:22

Pročitao sam prvi odjeljak, ono do zvjezdica, i imao sam osjećaj kao da sam upao ravno u 23. epizodu meksičke sapunice. Nastavak komentara slijedi kad pročitam ostatak.
User avatar
Izitpajn
Shai-Hulud
 
Posts: 3802
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik

Re: Priča: Polimorf

Unread postby bleh » 18 Jul 2011, 15:46

prepričani scenarij za klišejiziranu televizijsku seriju

23. epizodu meksičke sapunice


:zubo: dijalozi me najviše muče, ne uspijevam postići da zvuče prirodno, ono, mislim da mi je to jedan od većih problema sa tekstom.
bleh
Ewok
 
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13

Re: Priča: Polimorf

Unread postby Izitpajn » 18 Jul 2011, 16:08

Onda napiši priču bez dijaloga. Ako ti dijalog ne ide, onda ti ni ne treba. Ako ti zbilja zatreba, onda će doći sam od sebe.

A ovdje dijalozi i nisu najveći problem, nego to što likovi dramatiziraju, a ja nemam pojma zašto.
User avatar
Izitpajn
Shai-Hulud
 
Posts: 3802
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik

Re: Priča: Polimorf

Unread postby ratchet » 18 Jul 2011, 20:20

Barem se čita lako, pitko je ako ništa drugo.

A da je klišej, jest donekle, ali nije baš da djeluje tako loše. A i dijalozi su tu negdje. Pročitao sam svojedobno gomilu roto romančića koji nisu bili napisani ništa bolje. Ono, sve u svemu ipak pristojno.

Samo što me je na početku smetao nedostatak detalja ( dr radi u ordinaciji, ako je dr.sc. napomeni, par riječi više nije greda, isto kao i za Aleberta. Tko je pak taj? Daj bar nešto. Sestre Obergen se valjda pojavljuju kasnije ), a naročito zato što se to kasnije u tekstu i preobilato nadoknadilo.

A crvi i droga, tjah. Jesam li dobto shvatio da se na njima i jaše? Mislim, ako mu je prapraujak prikazan na njemu sa mamuzama. Toliko duboko zadiranje u klasike mi je više stvorilo dojam parodije nego ozbiljne priče.

Ali da ponovim, za nekakav odlomak, i valjda još i prvu verziju, prolazna ocjena. Mislim da bih nastavio čitati.

E da, čovjekoliki stroj od porculana sa otvorima za ventilaciju bi ipak bio robot. Kod androida ( ginoida ovdje, ali to se ipak ne koristi često ) bi to bila usta i nos, ako već ne i cijela umjetna koža.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
User avatar
ratchet
Ancient
 
Posts: 878
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Priča: Polimorf

Unread postby bleh » 19 Jul 2011, 16:35

roto romančića

e to, to mi je ustvari bila namjera, napisati nekakav trashy triler i drago mi je da je netko primijetio, a s tom idejom sam i nekako počeo od kraja same priče da bih potaknuo pitanja i kasnije izgradio cijelu stvar - što očito ne funkcionira predobro. Ubacit ću dodatne detalje u prepravku, hvala na primjedbi.
bleh
Ewok
 
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13

Re: Priča: Polimorf

Unread postby Izitpajn » 19 Jul 2011, 17:19

ratchet wrote:Barem se čita lako, pitko je ako ništa drugo.

Tebi.
User avatar
Izitpajn
Shai-Hulud
 
Posts: 3802
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik

Re: Priča: Polimorf

Unread postby Xaotix » 20 Jul 2011, 17:20

Ne znam koliko toga što pišeš još ima, ali u ovom je lopatom nabacana gomila informacija. Akosi nešto i htio reći ostalo je zatrpano pod nepotrebnim.

Ništa se ne događa. Kao da si sjeo pisati i bacao stvari na papir kako su ti pale napamet, sa detaljnim opisima svega kraj čega su likovi prošli. Trebao sam se vraćati kroz tekst da bi se prisjetio radnje.

Početno pisanje u prezentu mi liči na scenarij, opis scene. To se pojavljuje i kasnije u opisima prostorija.
Apsolutno se ništa ne događa, tj. događa se nešto, ali razvučeno na kilometar.
Previše nepotrebnih i konfliktnih opisa (nježna anatomija crva, a jašu na njima, ima toga još...)
Previše potpuno nepotrebnih likova, čak i ako imaju uloge u slijedećem dijelu.

Znači imaju ogromne crve, od kojih se svakih 5 godina pojavi jedan. Ili su se prije pojavljivali češće? Zašto ih institut želi uzgojiti ako su dobri samo za šmrkanje? Kakvi su to drugi potencijali? Ako nitko još ne zna, otkud im silna kinta za njihovu upotrebu? Ako zna, a riječ je o rijetkoj životinji uzgajanoj generacijama, pa netko bi valjda već imao nekakve prijmerjke.
Zašto polimorf, osim cool imena?

Najgore je što mi odgovori na ova pitanja uopće nisu bitni, priča me nije uspjela zainteresirati...
Daje ovo roman, možda bih okrenuo još par stranica, ali čisto sumnjam da bi išao dalje.

Ako planiraš triler, onda ti nedostaje thrill...
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2663
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Priča: Polimorf

Unread postby bleh » 22 Jul 2011, 15:56

pa što se thrilla tiče ostatak teksta trebao je biti uglavnom potjera i klaona. eto, spoiler. ostalo - zanio sam se kod opisa ( i petljao sa dijalozima ) jer sam htio stvoriti ambijent, neću raspravljati koliko mislim da sam bio uspješan u tome ili u bilo čemu, tekst ima dosta rupa i tu je da mi se upre prstom u ono što ne valja, jer ja koji imam jasnu sliku o svemu ne mogu to napraviti. odgovore na to zašto polimorf i interes instituta za njega sam neoprezno izbacio dorađujući neke druge detalje, a otuda i neki konfliktni opisi, tipa te nježne anatomije, polimorf po kojeg dolaze je ličinka. ime, interes zato jer bi trebao mijenjati oblik ovisno o uvjetima kojima je izložen. iako, on čisto služi kao pozadinska priča, izgovor da međusobno suprotstavim likove i upletem ih u pokolj, to mi je važnije od nekakvog teoretiziranja oko same životinje, tako da ću to i nadalje vjerojatno držati na marginama.
bleh
Ewok
 
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13


Return to Čiča miča

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests

cron