Crni vuk

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

Crni vuk

Unread postby Belmorn » 06 May 2009, 13:47

Ponoćna zvona iz obližnje crkve potpuno su nadglasala lavež pasa dok su završavali pljugu. Slaba je svjetlost obasjavala nekoliko likova stisnutih oko svijeće u sredini prostorije. Koliba u kojoj su se nalazili nije imala ni prozora ni električne rasvjete, a tapete su samo mjestimice pokrivale zidove. Ekipa koja je tu znala visiti uredila je kućicu prije par godina i dolazila se vikendom napušavati.
„...to je prava stvarnost! Pužja perspektiva, a ne ovo naše...“ jedan od mladića počeo je dijeliti svoje filozofije s ostatkom svijeta, ali ga nitko nije slušao.
„Ajd ne seri, šalji dalje!“ prigovorio mu je netko iz mraka.

Krug oko svijeće ipak nije bio potpun jer je Dante imao nekog posla s starim, pa su mu dečki smotali jednu „za van“. Problem je bio u tome što se nikom nije dalo šetati u kasne noćne sate preko starog groblja do njegove kuće. Nakon kratkog dogovaranja i nabrajanja dugova i usluga, ispalo je da Šime mora glumit teklića jer prošli put u gradu nije okrenuo rundu.
Spremio je pljugu u unutrašnji džep jakne, zakopčao se do grla i izišao u mrak. Vrtilo mu se i osjećao se kao da nosi finu bakinu bundu okrenutu prema unutra. Ako je i imao nešto protiv krzna, ovaj ga osjećaj ipak nije ni najmanje smetao.
Nedugo nakon što je krenuo prema Danteovoj kući počela je rominjat kiša. Šime je preko glave navukao kapuljaču one nove crvene majice. Dok su kapi lupale po njegovom pokrivalu za glavu poželio je imati uz sebe mp3 player, a za kišobran ga nije bilo briga. Na trenutak mu se učinilo da ga netko promatra, ali iza njega nije bilo nikoga. Kuće pored kojih je prolazio imale su ugašena svjetla i nije bilo automobila u blizini. Ipak je gurnuo ruku u džep kako bi opipao Danteovu frulu.

Staro groblje kojim je Šime morao ići bilo je na rubu grada i svojom jednosmjernom cestom spajalo je dva kvarta. Cesta je bila slabo osvijetljena, s jedne se strane groblje penjalo uz brdo, a s druge je smrdila močvara. U normalnim uvjetima, Šime bi se bojao da ga ne uhvati narko policija ali su se sjene groblja nadvile nad njegov um. Čuo je da se na groblju skupljaju neki klinci i okreću križeve, ali ga je više plašio židivski dio. Iz strmog tla su stršili obeliski, visoki i do 2 metra, ali nekako nakošeni. Jasno je vidio samo jedan crni, teško se koncentrirao na detalje. Pri kraju ceste groblje proguta šuma, a rasvjetnih stupova nigdje nema. Ubrzanim koracima Šime se išao kroz ovaj - najstrašniji dio puta, jer nakon toga su samo kuće i pokoji neboder u daljini.

Kad je već bio na izlazu iz šume, čuo je korake iza sebe. Često bi ga vikendom navečer pratili psi lutalice i prepoznao je njihovo udaranje kandži o asfalt. Okrenuo se i umjesto šugavog mješanca ugledao velikog crnog vuka zelenih očiju. Šimu je strah ukopao na mjestu. Zvijer ga je pogledala ravno u oči i nastavila hodati prema njemu.
Kroz prste su mu prošli trnci, a hladni znoj mu je ljepio majcu za leđa. Šime se nekako uspio iščupati paralizi straha i počeo užurbano hodati, ne skidajući pogled s crnog predatora. Vuk je nastavio pratiti njegov tempo, ne pokazujući neke posebne namjere da napadne i ugrize crvenokapog hašišara.
Nakon nekoliko minuta paraolimpijade u brzom hodanju, Šime je pomiren s činjenicom da ga vuk neće pojesti, napokon usporio. Crni vuk je uskladio hod i sad su bili usporedno jedan uz drugoga.
„Ej stari, imaš pljugu?“ reče vuk.
Šime se pitao koliko vuk zaista zna. Zašto bi ga tražio cigaretu ako nije bio siguran da ima nešto u džepu? Možda ju je ipak trebao sakriti u čarapu.
„Imam samo jednu, al' tu čuvam za frenda...“ Šime se izvlačio, nije gledao u vuka.
„Ah, onda sorry što smetam“ zastane na trenutak „...a gdje živi taj tvoj frend?“
„On ti je tu, malo dalje niz cestu.“ Mahnuo je glavom u smjeru kuće.
Već su izišli iz mraka i šetali ulicom. Kiša je prestala padati, ali Šime nije skidao kapuljaču. Više se nije bojao vuka smaragdnih očiju, a ni razgovor sa životinjom mu nije bio problem. Zapravo, godilo mu je pričati, tako bar nije razmišljao o tome koliko je jezivo hodati ovuda. Ako ga i zaustavi murja, sve će svaliti na vuka, svi znaju da su to opasne životinje.

Pred kraj ulice se pozdravio s vukom koji je išao drugim putem. Danteova kuća je bila blizu, sad ju je već mogao vidjeti. On je živio sam u prizemlju, što je bilo super jer njegovi starci neće ni primijetiti da je Šime ušao. Vrata kuće su bila lagano otvorena, očito ih je Dante ostavio za svog dobavljača.
Šime je izuo mokre tenisice u hodniku i na prstima došetao do sobe. Starci bi mu sigurno skužili da je ovaj imao goste da vide mokre otiske na tepihu. Lagano je otvorio vrata i u zamračenoj sobi vidio Dantea kako leži iscrpljen na krevetu pokriven plahtom preko nosa. Šime mu je prišao, ali nešto očito nije bilo na mjestu.
„Isuse, čovječe kako su ti oči zelene!“ uzvikne Šime, sav van sebe.
„Ma to ti se čini, previše si pofumao večeras.“ ispod plahte se čuo prigušen glas.
„Kaj, misliš ti pušit il si leg'o spavat'?“
„Dodaj mi, da zapalim...“ prigušeni je glas molio.
Šime se približio ispruženoj ruci ali je zastao, grabeći za pljugom u jakni. Ispod plahte je izranjala dlakava šapa, spremna da otme frulu. Ovaj se izmaknuo i pustio neki ženskasti vrisak, okrenuo se na peti i pobjegao glavom bez obzira. Na odlasku je zalupio vratima za sobom i probudio sve u kući, pao na leđa u dvorištu, ustao i nastavio bježati dok opet nije bio u šumici. Odjednom se tamo osjećao sigurnije, sam i u čarapama.
User avatar
Belmorn
Ewok
 
Posts: 29
Joined: 01 May 2008, 12:06
Location: Karlovac

Re: Crni vuk

Unread postby SAMSUILUNOV OTAC » 06 May 2009, 16:25

Kad sam počeo čitati, nekako mi se činilo da će se raditi o nekoj fantasy priči (valjda zbog ponoći i crkvenih zvona). Onda kad si počeo s travarima, vidim ja, nije to to. Al sam skužio na pola priče da je parodija na Crvenkapavicu. Zbog onog "crvenokapog hašišara". :D
Fina pričica, ništa spektakularno, stil ok, malo ti fali infinitiva. I izbaci ono sa židovima, jer odvlači pažnju. Stalno sam čekao da vidim kakve oni imaju veze s pričom. Osim ako ti to nije bila i namjera.
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
 
Posts: 2101
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Re: Crni vuk

Unread postby Belmorn » 07 May 2009, 13:13

Hvala na komentaru.
Izgleda da sam trebao dodati da je ovo priča iz jedne Krušvarove radionice. Tema je očito bila obrada Crvenkapice...
Uglavnom, ovo je "sređena verzija" koju sam popravio nakon komentara u radionici pa me zanimalo dal vrijedi išta.
User avatar
Belmorn
Ewok
 
Posts: 29
Joined: 01 May 2008, 12:06
Location: Karlovac

Re: Crni vuk

Unread postby niniane » 11 May 2009, 10:20

Vrijedi :D Ne znam koliko inače pišeš, ako si početnik onda je vrlo dobro, a ako pišeš više, onda bi možda moglo biti malo bolje, ali jedini konkretan komentar koji imam jest da mi fali emocije iznenađenja kod lika kad vidi vuka (nije mi dovoljno izražen trenutak u kojem ga prvi put skuži) i posebno kad vuk progovori. Tu bi lik trebao biti više iznenađen (osim ako se radi o svijetu u kojem životinje pod normalno govore, u kojem slučaju bi to negdje trebalo jasno napomenuti) i barem pomisliti da mu je trava spržila mozak jer, eto, sad i razgovara s vukovima.

Inače mi je fina parodijica na Crvenkapicu, posebno zato što se to ne skuži odmah u priči nego ima onaj Aha-efekt: "Ahaaa, ovo je parodija na Crvenkapicu" :D

Piši dalje. :cheers:
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
niniane
Vampiruša
 
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: Crni vuk

Unread postby Belmorn » 13 May 2009, 17:05

hvala :D
recimo da se više bavim razmišljanjem o pisanju nego samim pisanjem
namjerno nisam precizirao da li vuk zaista govori ili je to halucinacija zbog droge jer volim kad čitatelj malo :scratch:
User avatar
Belmorn
Ewok
 
Posts: 29
Joined: 01 May 2008, 12:06
Location: Karlovac

Re: Crni vuk

Unread postby Xaotix » 15 May 2009, 00:06

Jel vrijedi? Vrijedi!
Fabula štima, humor štima, stil čitljiv i ne davi...
Par sitnica, koje je već i Niniane spomenula: Osjećaj straha. Čini mi se da previše govoriš kako se boji, a premalo pokazuješ. Show, don't tell. Inače, imaš dobru gradaciju straha za ovako kratku priču, prvo strah od stvarne opasnosti - murje, pa od nadnaravne opasnosti na groblju sa židovskim dijelom (zašto baš židovski? Zašto ne stari i zapušteni, ili neki novi dio, sav u sjajnom mramoru i pun odraza?) i ondak vuk. E sad, nek se taj strah osjeti, makar prigušen zbog napušenosti.

Ako ti nije bitno da štos sa Crvenkapicom ostane skriven do kraja, možeš se već ovdje poigrati s onim "ima velike oči, ima velike zube". Tu možeš dočarati Šimin strah kroz opis vuka kao mrcine, a kad si malo popričaju, i opis postaje relniji i bliži običnom vuku.
Ja sam priču kao Crvenkapicu prepoznao u trenutku kad vuk pita Šimu gdje mu frend živi. Ako ti većina ljudi prepozna taj element prije nego si ti to želio, osim boljeg sakrivanja i twista na kraju razmisli i o verziji koja bi od početka složio kao Crvenkapicu... To bi bila zanimljiva vježba i imao bi puno prostora za zaista bolesnu crvenkapicu.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2663
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija


Return to Čiča miča

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest