LR 33:Suaco

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

LR 33:Suaco

Unread postby Xaotix » 19 Dec 2011, 19:25

Abakus

“Ispričaj mi priču.” Nepoznata klinka sjela je kraj mene na travu u dvorištu. Pogledala sam je preko ruba naočala.
“Mala... ne bi li ti trebala biti doma na ručku?”
Zatresla je crnim kovrčama.
“Ah.” Stavila sam oznaku i zatvorila knjigu o Pitagori. Skinula sam naočale za čitanje.
“Čuj. Ne znaju sve bakice pričati priče. Idi lijepo u knjižnicu i posudi zbirku priča braće Grimm.”
“Ali ja želim tvoju priču... molim te?” Gledala me velikim smeđim očima. Trepnula je. Vau, mala je dobra.
“Okej. Evo ti priča. Arhimed je živio u drugom stoljeću stare ere.Veliki fizičar, izumitelj, astronom. I prije svega, matematičar. No, ono što nas zanima u ovoj priči nije njegov život... nego njegova smrt.”
Dramatska pauza. Mala nije reagirala.
“Naime, u Sirakuzi je rješavao nekakav matematički problem, crtajući geometrijske oblike u pijesku. Ali, grad su napali Rimljani i jedan od vojnika je naišao na Arhimeda, koji kad ga je vidio sve što je rekao je bila molba da mu ne dira njegove krugove. Vojnik je mislio da mu se Arhimed ruga. Izvukao je svoj mač i prerezao vrat Arhimedu, prolijevajući njegovu krv posvuda po pijesku. Kraj.”
Mala me postrance gledala. “To je to?”
Namrštila sam se. “Kako to misliš, to je to? Čovjek je zaklan nad svojim problemom, samo zato što mu je matematika bila važnija nego vojske i opsjedanja gradova. Da ne spominjem legende o magičnim svojstvima tog pijeska...”
“Nisam tu priču htjela.”
Namrštila sam se. “Mala, kao što sam ti rekla. Odi u knjižnicu.”
“Ne. Sutra ću doći opet po drugu priču.” Ustala se.
“Znaš, možda neću biti doma sutra. Moram... ovaj, moram kod doktora. Kuk i tako to.”
“Aha. Doći ću popodne.” Otresla je travu sa guzice i popravila jaknu.
“Ili bolje ne.”
“Boook.” Nasmiješila se i mahnula. Došlo mi je da dohvatim štap i gađam je njime.
“Nemoj dolaziti sutra! Ej, Mala! Jesi me čula?”

* * *

Ulazna vrata su prikladno zaškripala kad sam ih otvorila.
“Da?”
“Došla sam čuti tvoju priču.” Progurala se kraj mene i produžila u dnevnu sobu.
“Naravno, uđi drago dijete. Ne, ne moraš se izuvati, nema veze što sam ja žena u godinama koja jedva usisava.” Zalupila sam ulaznim vratima.
Iz kuhinje sam donijela čaj i kekse. “Nemoj da bude mrvica po tepihu, jesi čula?” Zakimala je glavom i uzela keks.
“Nadam se da će priča biti bolja danas.”
“Aha.” Zastala sam na trenutak, razmišljajući što da joj ispričam. “Ovako. Hypatia je bila žena koja je živjela u prijelazu trećeg na četvrto stoljeće stare ere u Aleksandriji.”
“... i nagađam, bila je matematičar.”
“Jedna od prvih žena u matematici. Ali je primarno bila filozof. Ipak, živjela je u nezgodno vrijeme, kada su guverner i jedan od važnijih svećenika u Aleksandriji bili u nezgodnim odnosima. Pričalo se da to sve skupa ima nekakve veze s njom. I kako je građanima dojadilo da im se svjetovni i duhovni vođa ne vole, jedan dan ih je nekoliko Hypatiu otelo na putu doma. Skinuli su je golu, odvukli u crkvu, sa krhotinama posuda su joj odrali kožu i spalili je. Kraj.”
Skrnula sam svoj čaj. Mala se poslužila još jednim keksom.
“Ne.”
“Što ne?”
“Ne. To nije ta priča koju želim.” Uronila je keks u svoj čaj. “Doći ću sutra opet.”
Koji vrag je s tom malom...?
“Mala, ja znam samo priče o mrtvim matematičarima.”
“Sigurna sam da ćeš mi ispričati onu koju želim. A sad moram ići, čekaju me.” Skočila je sa dvosjeda. Zalupila je vrata za sobom.

* * *

“Prije dvjesto pedeset godina, Ružica je imala 26 godina. Voljela je matematiku, ali je voljela i prtljati po magiji. Jednom, zatvorila se u vinski podrum svog oca sa abakusom, istražujući povezanost magije sa matematikom. Omamljena od mirisa vina i kamena i drveta, posegnula je dublje u srž magije nego što je smjela. Za to je bila nagrađena ali i kažnjena: dozvoljeno joj je ono što je tražila, vječni život. Ali ga je platila svojom mladosti, pretvorena u staricu, da u krhkom tijelu promatra prolazak godina.”
Otpila sam čaj iz šalice. “Kraj. To je zadnja priča koju ću ti pričati.”
Mala je srkala svoj čaj. “Je li joj bilo žao?”
Podigla sam pogled prema njoj. Iznenada, njezine oči nisu mi djelovale tako mlado kao prije pet minuta.
“Naravno.” Spustila sam šalicu. Grlo mi se stisnulo. “Morala je otići od kuće i promatrati svoju obitelj izdaleka kako se iz kuće seli na groblje. Besmrtna vještica, istražujući matematiku. Tražeći način da umre.”
Klinka je žvakala svoj keks.
“Imaš još uvijek taj abakus?”
Pomislila sam zanijekati, ali zašto? I da nekome kaže, nitko joj neće vjerovati.
“Gore na polici.” Trznula sam glavom. “Zašto?”
“Smijem ga vidjeti?” Grč mi se stegnuo u želucu. Nitko nikad nije dirao tu stvar. Nitko.
“Ako baš moraš.”
Klinka se propela na prste. “Ne mogu dosegnuti.”
“Imaš klupicu kraj stolića.” Dovukla je klupicu i stala na nju. Taman ju je dovoljno povisila da dohvati prašnjavo računalo. Zavalila se na dvosjed.
“Mala... tko si ti?”
Pogledala me i nasmiješila se. “Mislim da je to dosta.”
“Misliš da je što dosta?”
Nastavila je vrtiti abakus po rukama. A onda je palcem i kažiprstom kvrcnula po njemu. Pogledala me je. Vrijeme kao da je stalo.
“Dosta vremena za život.”
Abakus joj se raspao u rukama. Oči su mi se širom otvorile. Počelo mi je šumiti u ušima. Gledala sam kako se svaka kuglica prepolavlja na pola, svaka daščica raspada u triješće. Djevojčica se ustala.
“Oprosti na neredu. Hvala na pričama i čaju.”
“Čekaj. Stani.” Otvorila sam usta da pitam tko je ona... Ali onda sam znala. Konačno je došla po mene.
Uzela je zadnji keks iz posude. “Za put. Vidimo se.” Mahnula je keksom. Opet je za sobom zalupila vratima.
Drhtavo sam udahnula i zatvorila oči. Po prvi put nakon previše godina, osjetila sam mir.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2661
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: LR 33:Suaco

Unread postby Xaotix » 20 Dec 2011, 12:01

Solidna kompaktna priča, s zanimljivom napasti od klinke.
No, kad se na kraju otkrije njena uloga, malo sam se razočarao. Završetak svodi priču u onu "došla Smrt po mene - napokon" kategoriju,a očekivao sam nešto drugo. S druge strane, vjerojatno će se drugima baš taj element svidjeti zbog načina na koji se do njega došlo.

Bakica matematičarka mi ne djeluje starom i umornom od života. U svakom dijelu barem jednom spomene da je starica, ali se ne doima takvom.

Volio bih čitati malo razrađeniju borbu upornog djeteta koje svakodnevno upada bakici u kuću ili vrt i bakine pokušaje izbjegavanja.
Randomness is strong with this one!
User avatar
Xaotix
The Source
 
Posts: 2661
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: LR 33:Suaco

Unread postby mcn » 21 Dec 2011, 22:33

Na stranu što bi Xaotix volio čitati, stoji primjedba da je kraj razočaravajuć, a i da baba nije baba. Usto, samo je abakus ispoštovan od uvjeta natječaja, ostalo je spomenuto reda radi. Ukratko, (besmrtno) dosadno.

mcn
User avatar
mcn
Forumaš mcn
 
Posts: 315
Joined: 02 Feb 2004, 13:03

Re: LR 33:Suaco

Unread postby suaco » 22 Dec 2011, 10:48

naporno dijete je bilo jos napornije, ali je prica bila preduga... i jos vise meh nego ovako skracena :D
ostale primjedbe su na mjestu, tnx :) nastojat cu sloziti nesto dinamicnije za drugi put :)
Živjeli su sretno do kraja života. Sunce je sjalo i bjeloglavi supovi su izjeli krepanog zmaja. (thePilgrim)
User avatar
suaco
Puppeteer
 
Posts: 141
Joined: 09 Jun 2009, 09:42
Location: Rijeka


Return to Literarna radionica

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests

cron