Re: Vrelina

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

Re: Vrelina

Unread postby ivojemin » 22 Oct 2008, 12:44

Dobra je priča, na prvo čitanje malo čudna, ali onda sjedne ;) thumbs up
ivojemin
Ewok
 
Posts: 10
Joined: 22 Sep 2008, 12:17

LR 25 - Klara

Unread postby Nimrod » 23 Oct 2008, 16:52

Vrelina

Ana je ležala između isprepletenih golih tijela. Ruka mladog muškarca počivala joj je na ramenu, a bedra su joj se dodirivala s bedrima djevojke koja je ležala pored nje - sve to sasvim nepomično. Mali roboti su zujali iznad njih, čula je samo njihov tihi zvuk i disanje - vlastito i ljudi pored nje. I poneki tihi jecaj ili uzdah.

***

Prekjučer jer stigla u orbitalnu stanicu.

-Došla sam samo zato što si ti insistirao - rekla je bratiću. -Nećeš promijeniti moj stav da je umjetnička kolonija dosadna i neuzbudljiva.

-Zbilja? - nasmijao se on. - Vidiš sutra se događa jedan performans. I možeš sudjelovati ako želiš. I ako imaš petlje.

-Imati petlje za umjetnost? Ha, baš. Da čujem za što to treba imati petlje?

***

Mali robot je zujao u tihom i visokom tonu dok je Ana krajičkom oka promatrala djevojku duge kose, koja je tiho jecala. Trznula bi se svaki puta kada bi robot promijenio položaj.

Ana je ležala mirno, osjećala je vrelinu na svojim bedrima, ali bol je bila sasvim podnošljiva. Pomalo je žalila djevojku koja je jecala. Razmišljala je o tome kako je umjetnik napravio grešku kada ju je izabrao. I kako je djevojka napravila grešku što se prijavila. No, bar je činila sliku živom, kako je umjetnik htio.

Toplina se proširila na leđa, promijenio se zvuk zujanja i intenzitet vreline - nije mogla vidjeti ali je pretpostavila da se radi o drugom robotu i o drugoj boji. Postajalo joj je jako vruće, negdje iznutra, disala je duboko. Prestala je razmišljati o djevojci pored sebe.

-Leptir, gledajte to je leptir! - povikao je netko u gledalištu.

-I lice žene!

-Prekrasno je !

Čula je još glasova, uzbuđenih i izmiješanih zajedno.

***

-Dakle, rođak vas je nagovorio da dođete na audiciju? - pitao je umjetnik, nizak plavokos čovjek dječjega lica.

Promrmljala je "aha" i nasmijala se, dok je otkapčala hlače. Skinula ih je, a zatim i rublje, te stala gola pred umjetnika. On je uzeo mali uređaj i polako skenirao njezino tijelo.

-I, zadovoljavam li vaše estetske kriterije?

-Nemam takve kriterije. Svako ljudsko tijelo je lijepo, svako na svoj način. Samo provjeravam imate li neku tetovažu, jeste li zdravi, bolujete li od alergija i slično.

-A tako znači.

-Da. Budite još malo mirni. Evo, gotovo je. Sve je u redu, možete sudjelovati u performansu. Sad samo još jedna sitnica.

Uzeo je upaljenu svijeću sa stola i ispružio ruku, tražeći od nje da mu da svoju ruku.

- Moram provjeriti jest li se u stanju kontrolirati. Budite sasvim mirni i nemojte vrisnuti.

Nakrivio je svijeću i lagano kapao vosak na njezinu kožu. Svijeća je bila obojena u zeleno i kapljice su ostavljale male zelene otočiće na njezinoj koži. Peklo je, ali daleko ispod razine kod koje bi vrisnula ili povukla ruku. Bila je sasvim mirna i sa smiješkom promatrala plavokosog čovjeka.

Kada je završio i pustio joj ruku, podigla joj je prema licu i iz je iz blizine promotrila zelene nepravilne krugove.

-I vi ćete ovako crtati sliku?

-Da, hoću. Samo neću ja crtati, to će raditi roboti. Ja ću na zaslonu računala birati boje. Oni će biti moji kistovi, a vi i ostali sudionici moje platno.

***

Mali roboti su polako crtali kapajući vosak iz blago nakrivljenih svijeća - po nepomičnim isprepletenim ljudskim tijelima. Ana je znala da je umjetnik na postolju "iznad" njih. To postolje i okrugla pozornica na kojoj su "ljudi-platno" ležali jedini su imali uvedenu umjetnu gravitaciju. Publika koja je promatrala performans mogla je slobodno letjeti po dvorani, držeći se za trake vezane za zidove dvorane. To im je omogućavalo da sa svih strana promatraju sliku u nastajanju.

Vosak je već bio osušen na Aninim leđima, nije mogla znati koje je boje, niti koji dio crteža predstavlja. Na lijevoj strani stražnjice male su kapljice osjetom podsjećale na iglice. Stizale su brzo i Ani je odjednom bilo teško disati. Mirisalo je po vosku i znoju. Disala je duboko.

***

-Zašto provjeravate samokontrolu? - pitala je umjetnika dok se oblačila nakon audicije. - Mogli biste nam jednostavno dati analgetike da nas ne peče? Ili nas uspavati.

Umjetnik ju je gledao s nervozom prikrivenom s puno strpljenja. Objašnjavao je polako, sa sanjivim pogledom i neskrivenim oduševljenjem, zaljubljen u svoju ideju.

-Ne razumijete. Da uzmete analgetik sve skupa ne bi imalo smisla. Slika mora biti živa. Zato mi trebaju ljudska tijela, koja osjećaju vrelinu, koja osjećaju bol. Zato je ovo performans, a ne obično crtanje na komadu papira.

-Ali čim ustanemo poremetit ćemo vam sliku, više ništa neće ostati.

-I ne treba ostati. Ljepota nije trajna, ona je vezana za trenutak u vremenu. Posebno ovdje, slika će biti završena točno u trenutku kada orbitalna stanica bude točno između Zemlje i Sunca...

***

Mali robot iznad nje kapao je svoj vreli teret i Ana je odjednom shvatila da ne može kontrolirati drhtaje. Odjednom se osjetila silno ranjiva, upletena u ovu dinamičnu sliku kao nit vune u tkanje, bez načina da se izvuče. Počela se osjećati neodvojivim dijelom slike. Bilo je tako puno ljepote u ovoj vrelini, mirisu voska i znoja, mirisu kose djevojke blizu nje, u uzdasima gledatelja, uzdasima ostalih ljudi-platna. Mirovala je, ali je postajala svjesna neprestanog kretanja robota, gledatelja, postolja na kome su ležali, čitave orbitalne stanice i nebeskih tijela između kojih se stanica nalazila - kao da visi na golemom nategnutom užetu između Sunca i Zemlje.

Čula je uzdahe gledatelja, kao kroz oblake, udaljene komentare, pljesak i povike. Drhtala je, osjećajući težinu ohlađenih kapljica na svojoj koži. Bila je dio slike, i jednog čarobnog trenutka, postojala je u ovom trenutku u vremenu zajedno s ostalim tijelima.

***

Kada se vratila iz svlačionice još uvijek je drhtala. Koža ju je još uvijek malo pekla, unatoč tuširanju i kremi koja je hladila.

-Bilo je prekrasno - rekao joj je bratić. - Jesi li ti dobro?

Klimnula je glavom, zaneseno i još uvijek s osjećajem odvojenosti od stvarnosti.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
User avatar
Nimrod
The Q
 
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg

Re: LR 25 - Klara

Unread postby Klara » 23 Oct 2008, 19:06

Jučer sam postala istu ovu priču u "Čiča miču" ( slučajnost, telepatija ili ? :) ), pa molim moderatoricu da taj topic prebaci ovamo, a ovaj izbriše.
User avatar
Klara
Ancient
 
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka

Re: LR 25 - Klara

Unread postby poison » 24 Oct 2008, 16:21

sviđa mi se. osobito flashbackovi, koji postupno odmotavaju priču. uz to, atmosfera je izvrsna... :thumbup:
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
User avatar
poison
Ancient
 
Posts: 555
Joined: 28 Sep 2005, 11:57
Location: middle of nowhere

Re: LR 25 - Klara

Unread postby Belzebubbles » 25 Oct 2008, 14:56

insistirao


uzgred:
http://stitch.blog.hr/arhiva-2005-11.2.html#1620406885


Čini mi se zrelija od "kozmetičke" priče.
User avatar
Belzebubbles
Ancient
 
Posts: 827
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri


Return to Literarna radionica

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 2 guests

cron