LR 25 - poison

Sudjelujete u literarnoj radionici pisanjem, čitanjem i komentiranjem priča

Moderators: Nimrod, niniane

LR 25 - poison

Unread postby Nimrod » 23 Oct 2008, 16:49

KLIMATSKE PROMJENE

- Mirjana! – orilo se praznim hodnikom. – Mirjana! Je l' ta vražja klima konačno popravljena?
Par sekundi nakon što su zadnji odjeci riječi o metalne pregrade zamrli, pojavio se i vlasnik glasa.
- Ne još. Ali kvar mora biti ovdje.
- I ti si mi neka tehničarka! Krepat ćemo od vrućine prije nego ti uspiješ išta napraviti. – obrisao je čelo već mokrim rupčićem i odgegao se u suprotnom smjeru.
- Vanja, otišao je, možeš se izvući i dodati mi odvijač.
Vanja se izvukao ispod pregrade pod kojom su oboje bezuspješno čeprkali već danima.
- Ne volim ga ni čuti niti vidjeti. Pozli mi od njega.
- A, čuj, nitko nije tako zamišljao službu na brodu. Svi očekuju međuzvjezdani putnički brod. Nitko ne sanja o kanti koja prevozi gnojivo i kapetanu koji šljapka okolo u japankama i bermudama.
- Ne zaboravi havajku. – zahihotao je Vanja.
- Da bar! Uštedjela bi mi pogled na onu trbušinu i dlakava prsa. – stresla se.
- Kad ćemo na pauzu?
- Kad osposobimo klimu. Ne znam kako ti, ali ja se ni dana više ne želim dinstati u vlastitom soku – pokušala je obrisati čelo nadlanicom, no učinak je bio dvojben – bilo je teško odrediti koji dio njenog tijela je bio natopljeniji znojem: čelo, nadlanice, obrazi, ili nešto drugo. Njena znojem promočena odjeća je stvarala čudan zvuk dok je nestajala ispod pregrade.
- Imam ga! Gad prokleti, imam ga! – izvirila je ispod pregrade sa snopom žica u ruci.
- Hej! Pa ovo izgleda skoro kao da su… pregrižene? – začuđeno je promatrao žice Vanja.
- Prije oglodane.
- Oglodane? Ali kako? Pa nemamo glodavaca na brodu…
- Emmm…
- Ma, nemamo ih. Čime bi se hranili? Prevozimo isključivo umjetna gnojiva za sustav Sirius, a hranu koju nama daju ni glodavci ne jedu.
- Žitaricama? – predložila je Mirjana.
- Kojim crnim žitaricama?!
- Onima koje smo ponijeli da bismo hranili glodavce.
- Čekaj, zašto bismo nosili…? Čekaj… - zbunjeno se počešao po glavi, što je izazvalo vodoskok kapljica znoja iz kose koja mu je u pramenovima ležala slijepljena za tjeme.
- Da nam afričke voluharice ne bi krepale.
- Afričke volu-što? Pa nema toga na brodu. – dobio je Mirjanin sažaljiv pogled.
- Dakle, malac, potpisao si ugovor za ovo putovanje. Ne čini li ti se da je plaća sramotno mala?
- Pa, jeste, ali nije baš da se neiskusni brodski tehničari traže na sve strane.
- Ne traže se ni iskusni, malac. Brzo ćeš to shvatiti. Dakle, naš kapetan je veliki seronja. Ali ima nos za posao. A ove voluharice su zbilja unosan posao.
- Čekaj malo… prvo i prvo, što su uopće te volu… voli… nešto?
- To ti je vrsta zemaljskih glodavaca.
- Misliš, poput miša?
- Ne baš… Za razliku od miša, ovi mali jadnici su odavno izumrli.
- Dakle, žice su nam pojeli izumrli glodavci? – pogledao ju je glupavo.
- Da, klonirani izumrli glodavci. Koje ćemo tamo oko Siriusa masno utopiti. A ti si se upravo dobrovoljno javio za treću smjenu. Dakle, svaku treću noć ćeš dežurati da nam ne bi još koji mali gad pobjegao i smazao neki drugi dio broda.
- Hoćeš reći da krijumčarimo životinje?
- Životinje, robu, kako ih već želiš zvati. Dakle, dobrovoljac si za noćne, na povratku ćeš shvatiti prednost ovog poslovnog dogovora.
- A što ako baš i ne bih…
- Malac, ili shvati pogodnosti dogovora, ili shvati da se nesreće događaju. – oči su joj okrutno zasvjetlucale.
- Je l' se bar dobro plaća?
- A što ti misliš, da bih se vozila u ovoj kanti s onim seronjom zadnjih pet godina da se ne plaća dobro? – nacerila se.
- Onda me upiši. – slegnuo je ramenima.
- Tako se priča!
Oglasio se alarm, i hodnike je oblilo zeleno treperavo svjetlo. Vanja se pokušavao sjetiti što priručnik kaže o zelenom alarmu, ali svako slovce o toj pojavi kao da mu je isparilo iz glave. Znao je za žuti, plavi i crveni, ali mogao se zakleti da zeleni ne postoji.
- Nego, mogu li te pitati…?
- Carina! Zeleni je za carinsku inspekciju! – užurbano je zatvarala ploču. – Ako te tko pita, nikada nisi čuo za ikakve voluharice.
- Za što? – nacerio se. – Nego, kako si dobila zeleni alarm?
- Kratki spoj između plavog i žutog. Ništa komplicirano, možda ti i pokažem jednom.
- Nego, kako objašnjavaš taj zeleni alarm ostatku posade?
- A zašto bih im objašnjavala?
- Mislim, onima koji ne znaju za…
- Voluharice? A kojima to?
- Hoćeš reći da sam jedini na brodu… - odgovor, ako ga je i bilo, izgubio se u buci struganja metalnih pregrada, koje je Mirjana hitro razmještala kako bi dodatno sakrile ionako neupadljiv pokrov.
- Uvijek mi se činilo da je prostor između teretne i glavne palube malo širok.
- Ma, zezaš se! – dobacila mu je Mirjana preko ramena, ne prestajući s poslom. – Nadam se samo da dečki u zelenom neće primijetiti isto. Inače smo u buksi na jako dugo vremena.
- A ako kažem da ništa nisam znao?
- Dobar vic, malac. Od sveukupno deset ljudi na brodu, jedan nema pojma. Dobar vic… Ukrcavaju se!

Carinska kontrola je ušla na brod. Zapovjednik je složio grimasu ugledavši kapetana u odjeći koja mu je služila kao odora zadnjih nekoliko dana, a nekoliko pratećih carinika je pokušalo diskretno začepiti nosove.
- Zanimljiva odora, kapetane. Prilično ste neformalni ovdje?
- Mali brod, obiteljska atmosfera, znate kako to ide… - poniznim je tonom odgovorio kapetan.
Zapovjednik je, i protiv svoje volje, počeo navlačiti ovratnik svoje odore. Osjetio je kako mu se kapi znoja slijevaju ispod kape i klize niz vrat. Disanje je postalo teško.
- Imate malih problema s klimom na brodu, čini se?
- Moglo bi se reći. Znate kako je to, stari brod, mala posada…
- Pa ovdje mora da je preko trideset i pet stupnjeva.
- Četrdeset i dva, ako ćemo točno. Ne jenjava već danima.
- Osjeti se… - procijedio je zapovjednik uz grimasu. – Riješimo onda stvar. Imate li što za prijaviti? – Izvadio je prijavnik, i nekoliko puta uzaludno pokušavao otipkati pravu kombinaciju. Znoj mu je kapao s vrhova prstiju i razlijevao se po zaslonu, dajući mu sve moguće kombinacije osim one koju je pokušavao otvoriti.
- Pokušajte ovim – kapetan mu je uslužno dodao prljavi štapić.
- Ne želim ni pomisliti čemu ovo inače služi – promrmljao je zapovjednik sebi u bradu, no prihvatio je štapić i konačno dobio tražene podatke. – Dakle, prevozite gnojivo. Izvorno i instant.
- Tako je, gospodine.
- I nemate ništa drugo na brodu? – sumnjičavo ga je pogledao.
- Ništa osim posade.
- Jeste li sigurni?
- Siguran koliko i da se zovem Muljić. Pretražite brod ako želite. – kapetan je bio oličenje iskrenosti.
- Hvala na ponudi – zapovjednik je obrisao čelo rukavom odore – ali mislim da ćemo ju iskoristiti neki drugi put, a za sada, doviđenja.
- Kako želite. Hvala i doviđenja. – reče kapetan, ne bez unutarnjeg olakšanja.

Odlazeći, carinici su potiho razgovarali:
- Šefe, zašto ste ih pustili? Znamo da nešto prevoze, rekli ste da ćemo ih ovaj put srediti…
- Hoćeš se ti vratiti i kopati po onoj sauni? Evo, odmah te bilježim kao dobrovoljca i šaljem nazad.
- Možda idući puta, šefe.
- I mislio sam tako.

Čim su se vrata prilazne komore zatvorila za carinicima, kapetan je pohitao s mosta:
- Mirjana! Mirjana!
- Jesmo se izvukli?
- Nego kako! Da ne smrdiš po znoju, poljubio bih te što nisi popravila glupu klimu!
- Gle tko se javlja! – odgovorila je kroz smijeh. – Kad već pričamo o klimi… - ispod pregrade se začulo šuštanje i temperatura je počela osjetno padati.
- Savršeno! – odgegao se kapetan u smjeru mosta.

------

- Mirjana! Mirjana! – orio se hodnik, a za glasom se dogegala i kapetanova pojava, u dugom čupavom kaputu, s majušnim ledenicama obješenim s trepavica i s vrha nosa.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
User avatar
Nimrod
The Q
 
Posts: 1385
Joined: 18 Nov 2003, 20:30
Location: zabreg

Re: LR 25 - poison

Unread postby Belzebubbles » 25 Oct 2008, 14:25

Ne znam kako da ovo komentiram.

Guba su mi zelena svjetla i guba mi je čupavi kapetan.

Ima nekoliko klišeja u dijalogu.

Ovo mi je kao ono - poznaješ samu tehniku pisanja - ajde sad napiši nešto ozbiljno.

Zato zaista ne znam kako da komentiram.
User avatar
Belzebubbles
Ancient
 
Posts: 827
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Re: LR 25 - poison

Unread postby poison » 27 Oct 2008, 21:21

kao ni svi ostali, čini se. :D jel stvarno tolko loše?
što se tehnike pisanja tiče - ovo mi je prvi glas o tome. thx na komplimentu. :D
nego, možeš mi uprijeti prstom u klišeje - slabijim učenicima nekad nije dosta reći: imaš grešku u prvom zadatku, nego im treba i crvenim podvući. ;)

i, čupavi kapetan je i meni bio strašno fora - od njega sam i započela priču. to je bila prva slika koja mi se stvorila u glavi.
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
User avatar
poison
Ancient
 
Posts: 555
Joined: 28 Sep 2005, 11:57
Location: middle of nowhere

Re: LR 25 - poison

Unread postby Belzebubbles » 29 Oct 2008, 16:02

poison wrote:– Ako te tko pita, nikada nisi čuo za ikakve voluharice.
- Za što? – nacerio se.
User avatar
Belzebubbles
Ancient
 
Posts: 827
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Re: LR 25 - poison

Unread postby Klara » 30 Oct 2008, 14:07

Prvo isprika što tek sada komentiram.

Nešto mi ndostaje u priči - zaplet, napetost, nešto što bi me potaknulo da iščekujem kraj. Priča mi zvuči kao početak neke veće cjeline, kao da će tek sad početi priča o goldavcima, čupavom kapetanu i malome na brodu. A kraj mi je bio sasvim očekivan.
U stvari zvuči sasvim dobro kao vježba, kao tekst napisan za radionicu. Ali složila bih se s Belzebbublesom: sad sljedi pisanje nečeg ozbiljnog :)
User avatar
Klara
Ancient
 
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka

Re: LR 25 - poison

Unread postby Klara » 30 Oct 2008, 14:09

P.S. Naslov mi se baš sviđa. Svidjelo mi se što asocira na nešto sasvim različito od radnje priče i podiže zanimljivost.
User avatar
Klara
Ancient
 
Posts: 748
Joined: 21 Aug 2003, 20:15
Location: Rijeka


Return to Literarna radionica

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 1 guest

cron