Obrana diplomskog

[Ariel]

ja radim diplomski evo već pola godine, a taj dipomski će 2 profe koristit za objavit znanstveni članak. tako da ja radim sav posao a one dobiju gotove rezultate. ubijam se od posla, svaki dan po 6,7 sati u labosu. ALI ću bit potpisana kao jedan od autora na članku i rekli su mi da su zainteresirani za mene i da bi me uzeli za znantsvenog novaka i kasnije asistenta. planiraju se širit kad se preselimo na kampus pa će im trebat ljudi. profe na faksu ti najčešće školuju (treniraju) svoje studente za asistente, s obzirom šta im treba.
poanta: treba bit u pravo vrijeme na pravom mjestu i pristat na sve što traže od tebe, ubit se od posla, zanemarit slobodno vrijeme i društveni život, pri tome se smješkat cijelo vrijeme i klimat glavom. profe vole da su uvijek u pravu. i pomaže jako ako si demos i aktiviran na faksu, na bilo čemu.
ako ti zapamte ime i prezime, to je početak i treba se dalje ulizivat do vrha (čitaj stalnog posla).

[poison]

to je mislila i moja legica. dvije godine se ubijala za tu profku, profka joj je više nego jednom, pred više od jednog svjedoka, natuknula o asistentskom mjestu i znanstvenom novaku itd. situacija je išla tako daleko da je cijela katedra + još dvije susjedne bila sigurna da je to gotova stvar i kad su spominjali curku rekli su "asistentica te-i-te" (onda su ih neupućeni čudno gledali: ali ona nema asistenticu, na što bi ovi rekli: ma, samo pitanje vremena). a onda je došla ulizićka, kojoj je sposobnost ulizivanja bila jedina kvalifikacija, i legica je ispušila. još mjesecima kasnije se to bila glavna tema na faksu, i u studentskim i profesorskim krugovima.
nije da te plašim ili nešto, ima i normalnih profesora koji ako dvije godine groomaju nekog za asistenta i praktički mu obećaju mjesto, i daju mu ga, no ima i onih drugih...

[Ariel]

da, samo kod nas nema baš puno studeneta koji bi tili ostat, svi biže glavom bez obzira. zato što je napredovanje na faksu dugo i naporno i treba masu toga napravit, doktorat, seminari, radovi i šta ti je znam. a meni su kolegice većinom preljene za išta. to ti je valjda do mentaliteta.
a i nije baš da je genetika hit na birou, pa da će bit gužve kad se otvori mjesto.

[poison]

nije da se i kod nas ljudi tuku za asistentska mjesta. većinom samo čekaju da obrane diplomski i bježe. ali nađe ti se od 15-tak studenata na godini (7-20 ti je brojka koja dogura do četvrte, zavisi koliko je dobra "berba") jedan do tri, koji potajno snivaju o postdiplomskom. neki rijetki imaju mamice i tatice s velikim novčanikom, pa im je glupo daviti se na faksu. drugima ostaje da a) odustanu od cijele ideje, b) zaduže se preko glave na idućih 10-tak godina da bi platili taj postdiplomski ili c) uvale se nekom profesoru kao asistent i dobiju ga bespla.
dakle, onima koji se grebu za asistentska mjesta baš taj doktorat koji većinu odbija od te ideje je glavni pokretač.
meni, recimo, kada sanjam o tome da dobijem na lotu, prva stvar koja pada na pamet je: mogla bih si platiti postdiplomski. ovako, obzirom da su mi ulizivačke sposobnosti na niskim granama, obzirom da profka koja je iduća na redu za dobijanje asistenta nije imala pravo uzimati diplomce (neka formalno-tehnička začkoljica, žena je uredno doktorirala, ali je morala čekati dok dođe njen red za službeno napredovanje dok ne dobije pravo mentorstva) kada sam ja radila diplomski... mislim, uspjela sam ja nju impresionirati u par navrata, što organizacijom, što seminarima, što samim diplomskim, i možda bi i bilo šanse da je asistenta tražila u zadnjih pola godine. ovako... vjerojatno će, kada krene postupak odobravanja, lijepo nekog svog diplomca krenuti groomati, i to je to.